pridobivanje drva, gospodarska grana šumarstva koja se bavi proizvodnjom drvnih sortimenata. Pod drvnim sortimentima se pritom podrazumijeva tehničko drvo (oblo ili → tehnička oblovina, tesano i cijepano), drvo za kemijsko iskorištavanje (→ kemijska preradba drva) i → ogrjevno drvo. Pridobivanje drva je dio eksploatacije (iskorištavanja) šuma, koja obuhvaća i sve ostale (sporedne ili sekundarne) šumske proizvode.

Postupci proizvodnje su međusobno povezani i ovisni te ih čine pripremni radovi, sječa i izradba, nakon čega slijedi transport drva. Sječa obuhvaća niz operacija kojima se stablo dovodi iz dubećega položaja na tlo. Sječom se šume njeguju i obnavljaju (pomlađuju) dok se izradbom drva uporabljivi dijelovi srušenoga stabla (deblo, dio krošnje) pretvaraju u šumske sortimente, tj. proizvode. Ovisno o razini mehaniziranosti sječa i izradba drva mogu biti: ručna (ručnim alatima), ručno-strojna (motornom pilom lančanicom) i strojna (strojnim sječnim sustavima) (→ šumski strojevi). Transport drva podrazumijeva micanje stabala ili dijelova stabala iz šume (od mjesta sječe) do krajnjega korisnika (prerađivača drva). Transport drva sastoji se od: primarnog transporta drva (privlačenje drva po šumskoj sastojini) i sekundarnog, odn. daljinskog transporta drva (cestovnom, željezničkom ili mrežom vodnih puteva). Odabir tehnologije (sustava) pridobivanja drva za pojedinu sječnu jedinicu ovisi o terenskim uvjetima, klimatskim prilikama i značajkama šume (sastojine), postojećoj prometnoj infrastrukturi (javnoj i šumskoj), tehnološkim te društvenim ograničenjima i ulogama te financijskim mogućnostima, što u konačnici određuje učinkovitost proizvodnje i cijenu drva na tržištu. (→ Hrvatske šume; → šuma; → šumarstvo)