Bašić, Nikola (Murter, 28. VIII. 1946), arhitekt, predstavnik suvremene arhitekture koju temelji na vrijednostima domaće tradicije, kulture i podneblja.

Diplomirao je 1972. na Arhitektonsko-urbanističkome fakultetu (danas Arhitektonski fakultet) u Sarajevu. Isprva je radio u Zavodu za studije i projektiranje DOM Sarajevo, a 1976–81. kao asistent na Katedri za javne zgrade na sarajevskom fakultetu. Od 1981. radi u Zadru, do 1985. u projektnom uredu Donat, potom kao voditelj arhitektonskoga biroa poduzeća SAS, a od 1991. vodi vlastiti projektantski ured Marinaprojekt. Bio je izvanredni profesor na Građevinsko-arhitektonskome fakultetu (→ Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije) u Splitu od 2005. do umirovljenja 2015.

Bašićev raznolik opus obuhvaća stambeno-poslovnu, sakralnu, turističku i sportsku arhitekturu, kao i različite druge projekte izrazito istraživački usmjerene prema spoznajama novih funkcionalnih i oblikovnih koncepcija arhitektonike. Izgradnjom marina u Murteru (1985), Betini (1991) i Sukošanu kraj Zadra (1991) odlike lokalne gradnje prilagodio je modernoj strukturi. Značajan je njegov doprinos suvremenom arhitektonskom oblikovanju Zadra; ističu se stambene zgrade u Bloku 9 u naselju Bili Brig (1989), trgovački centar, danas City Galleria na Relji (2000., dograđen 2008), stambeno-poslovni kompleks TIZ u Ulici bana Josipa Jelačića (2005), Športski centar Višnjik (2006) i trajektna luka Gaženica (2015). Osobito se istaknuo projektom uređenja pješačke površine zapadne obale zadarskoga poluotoka postavivši ondje dvije urbane instalacije – Morske orgulje (2005) sa zvukom te Pozdrav suncu (2008), sa svjetlom kao konceptualnim osloncem djelovanja (obje su 2008. zastupale Hrvatsku na Venecijanskome bijenalu). Bliskost zavičajnom prostoru i tradiciji, ali s odmakom prema novim koncepcijama, vidljiva je i u njegovim sakralnim građevinama: crkvi Gospe od Karmela na Okitu kraj Vodica (1998), crkvi sv. Josipa u Ražinama u Šibeniku (1999) te crkvi i samostanu sv. Ante na Šubićevcu u Šibeniku (2006). Za razliku od navedenih, crkvu sv. Mati Slobode na Jarunu u Zagrebu projektirao je po običajima univerzalnosti na matrici bazilikalne crkve (2000), no u znatnom opsegu izvorni je projekt tijekom realizacije bio izmijenjen. Među projektima s ishodištem u matrici kulturnoga krajolika, kao i s participacijom korisnika u njihovu nastajanju, ističu se pozornica za papu Ivana Pavla II. na Forumu u Zadru (2003) i Spomenik stradalim vatrogascima na Kornatu (2010). Modernu inačicu mediteranske arhitekture lišene globalizacije predstavlja i hotel D-Resort na poluotoku Mandalina u Šibeniku (2015).



























Dobitnik je mnogobrojnih nagrada, među ostalima »Drago Galić« (1991), »Bernardo Bernardi« (2004., 2010), u tri navrata Zagrebačkoga salona (1997., 2000., 2012) i godišnje nagrade »Vladimir Nazor« (1991., 1994., 2010), te »Viktor Kovačić« za životno djelo (2023). Godine 2014. dodijeljeno mu je francusko odličje Viteza Reda umjetnosti i književnosti. Sveučilište u Splitu dodijelilo mu je počasni doktorat 2016. Iste godine postao je redovitim članom HAZU-a.