Alačević, Jerko (Makarska, 18. III. 1876 – Zagreb, 2. V. 1963), geodet, stručnjak za projektiranje i razvoj željezničkih mreža.
Tehničku visoku školu u Beču (TU Wien) završio je 1900., a potom se zaposlio na trasiranju i projektiranju pruga u austrijskim državnim željeznicama. Radio je na trasiranju i projektiranju pruga Dugopolje–Aržano i Split–Sinj, a zatim u Tirolu od 1903. na projektiranju pruge Meran–Mals. Od 1904. bio je suradnik austrijskoga geodeta Antonína Tichýja te se posebno istaknuo na projektu izgradnje tunela kroz Visoke Ture. Od 1907. djelovao je u Zadru – od 1912. kao zamjenik, a potom od 1914. i kao upravitelj odsjeka za trasiranje. U Državnim željeznicama u Splitu i Zagrebu radio je 1915–22. te sudjelovao u mnogim projektiranjima, izvedbama te nadzorima pruga i tunela (1915–16. u Galiciji; 1916. u južnoj Dalmaciji; 1919. na trasi Banja Luka–Dobrlin). Od 1922. bio je profesor na Katedri za izgradnju donjeg stroja cesta i željeznica na Tehničkoj visokoj školi u Zagrebu (od 1926. → Tehnički fakultet; sv. 4); umirovljen je 1936. Poslije umirovljenja bio je stručni savjetnik i nadzornik izvedaba pri Direkciji za građenje željeznica.
Nakon II. svj. rata radio je na studijama novih trasa istarske pruge, pruge Zagreb–Bratislava, Dunav–južni Jadran, nove trase Oštarije–Rijeka, unske pruge i dr. Zauzimao se za modernizaciju željezničkoga prijevoza jer je smatrao kako se bez nje ne može postići industrijalizacija i unapređenje proizvodnih sustava. Član JAZU-a postao je 1950., kada je objavio i knjigu Građenje željeznica. Bio je aktivan u području borbe protiv potalijanjivanja, kao borac za buđenje narodne svijesti bio je u stalnom kontaktu sa zastupnicima u Dalmatinskom saboru i parlamentu u Beču.
Ž. Marković: Jerko Alačević (1876–1963). Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (1963) 70, str. 241–243.
D. Bidjin: ALAČEVIĆ, JERKO. Hrvatski biografski leksikon, sv. 1, 1983., str. 45.