Alačević, Jerko (Makarska, 18. III. 1876 – Zagreb, 2. V. 1963), geodet, stručnjak za projektiranje i razvoj željezničkih mreža.

Tehničku visoku školu u Beču (TH Wien) završio je 1900., a potom se zaposlio na trasiranju i projektiranju pruga u austrijskim državnim željeznicama. Radio je na trasiranju i projektiranju pruga Dugopolje – Aržano i Split – Sinj, a zatim u Tirolu od 1903. na projektiranju pruge Meran – Mals. Od 1904. bio je suradnik austrijskoga geodeta Antonína Tichýja te se posebno istaknuo na projektu izgradnje tunela kroz Visoke Ture (na susretu s obiju strana 8528 m dugog tunela razlika u osovinama bila je samo 57 mm). Od 1907. djelovao je u Zadru – od 1912. kao zamjenik, a potom od 1914. i kao upravitelj odsjeka za trasiranje. U Državnim željeznicama u Splitu i Zagrebu radio je 1915–22. te sudjelovao u mnogim projektiranjima, izvedbama te nadzorima pruga i tunela (1915–16. u Galiciji; 1916. u južnoj Dalmaciji; 1919. na trasi Banja Luka – Dobrlin). Od 1922. bio je profesor na Katedri za izgradnju donjeg stroja cesta i željeznica na Tehničkoj visokoj školi u Zagrebu (od 1926. Tehnički fakultet); umirovljen je 1936. Poslije umirovljenja bio je stručni savjetnik i nadzornik izvedaba pri Direkciji za građenje željeznica.

Alačević je sudjelovao u gotovo svim važnijim, stručnim projektima trasiranja željezničkih pruga (nakon II. svjetskog rata radio je na studijama novih trasa istarske pruge, pruge Zagreb – Bratislava, Dunav – južni Jadran, nove trase Oštarije – Rijeka, unske pruge i dr.). Zauzimao se za modernizaciju željezničkoga prijevoza jer je smatrao kako se bez nje ne može postići industrijalizacija i unapređenje proizvodnih sustava. Član JAZU-a postao je 1950., kada je objavio i knjigu Građenje željeznica. Bio je aktivan u području borbe protiv potalijanjivanja, kao borac za buđenje narodne svijesti bio je u stalnom kontaktu sa zastupnicima u dalmatinskom saboru i parlamentu u Beču.