Baldasar, Helen (Dubrovnik, 23. I. 1894 – Splitska, 8. VIII. 1970), arhitekt, predstavnik moderne arhitekture u Sarajevu i Splitu 1930-ih.

Diplomirao je arhitekturu 1921. na Češkoj visokoj tehničkoj školi u Pragu (ČVUT v Praze). Bio je profesor projektiranja u srednjim tehničkim školama u Splitu (1921–23; 1932–43., 1945–52) i Sarajevu (1923–32), a honorarno je predavao i u Klesarskoj školi Pučišća na Braču. Za boravka u Sarajevu je s Oskarom Grofom i Franjom Divišićem osnovao i vodio Tehnički biro Projekt, a 1933–41. u Splitu je s → Emilom Cicilianijem vodio Tehnički biro Baldasar–Ciciliani. Godine 1943. bio je u El Shattu gdje je projektirao groblje zbjega. Od 1945. do 1952. radio je u Tehničkoj službi grada Splita. Bio je pobornik funkcionalizma u arhitekturi i nositelj ideja praške škole. Važnija su mu ostvarenja: u Sarajevu stambena zgrada Damić u Radićevoj ulici 10 (s D. Smiljanićem, 1927), stambena zgrada Bratimske blagajne u Dubrovačkoj ulici 4 (1930) i kupalište Bentbaša (1930), u Splitu zgrada burze u Zrinsko-Frankopanskoj ulici 14 (1938), stambena zgrada Dujmović na Preradovićevom šetalištu 15 (1938) i vila Štambuk na Preradovićevu šetalištu 11 (1939), sve tri u suradnji s E. Cicilianijem, te u Šibeniku Dom ekspoziture Javne burze rada u Zvonimirovoj ulici 23 (s E. Cicilianijem, 1939). Sudjelovao je na Izložbi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925.