Bastl, Vjekoslav (Příbram, Češka, 13. VIII. 1872 – Zagreb, 3. IX. 1947), arhitekt, jedan od predvodnika hrvatske protomoderne u arhitekturi na početku XX. st.







Nakon što je 1896. završio školovanje u Kraljevskoj i zemaljskoj obrtnoj školi u Zagrebu, graditeljski smjer, studirao je arhitekturu na Akademiji likovnih umjetnosti (Akademie der bildenden Künste) u Beču, gdje je 1902. diplomirao pod mentorstvom Otta Wagnera. Profesionalno djelovanje započeo je još 1895. u projektantskom poduzeću → Hönigsberg i Deutsch u Zagrebu, gdje je radio do 1906 (s trogodišnjom stankom tijekom studiranja) kada je stekao ovlaštenje civilnog arhitekta. Od 1919. do umirovljenja bio je profesor u Državnoj srednjoj tehničkoj školi u Zagrebu. Zajedno s Viktorom Kovačićem, Stjepanom Podhorskym i Edom Šenom 1905. pokrenuo je osnivanje Kluba hrvatskih arhitekata. Njegovo djelovanje u poduzeću Hönigsberg i Deutsch obilježeno je duhom bečke secesije (zgrada Trgovačko-obrtnoga, danas Etnografskoga muzeja na Mažuranićevu trgu 14, 1902–03; zgrada Kallina na uglu Gundulićeve 20 i Masarykove 19, 1903–04., zgrada Elsa-fluid u Jurišićevoj 1, 1905–06.; zgrada Hrvatsko-slavonske zemaljske centralne štedionice na uglu Ilice 25 i Gundulićeve 2, 1906–07). Nakon osamostaljenja napustio je secesiju i postupno prihvatio neoklasicizam. Ističu se zgrade Kemijskoga laboratorija (1913–20) i Fizikalnoga zavoda (izradio prvi nacrt, izvedeno prema projektu E. Steinmanna 1927–32) na Marulićevu trgu 20 i 19, Ekonomsko-komercijalne visoke škole u Zvonimirovoj 8 (1927–28) i Gradske tržnice Dolac (1926–30., u suradnji s K. Vajdom). Najznačajnija je Bastlova inozemna izvedba zgrada Činovničke zadruge u Ulici kralja Milana 16 u Beogradu (1922–23), koja je bila predstavljena na svjetskoj izložbi Expo u Parizu 1925. Posljednje projekte izveo je pod utjecajem internacionalnoga stila (rekonstrukcija crkve sv. Petra s dogradnjom župnoga stana u Vlaškoj 93 u Zagrebu, 1930–32).











