biogoriva, obnovljivi izvor energije proizveden iz biljnog materijala i organskih ostataka. Rabi se kao zamjena za fosilno gorivo. Održiva proizvodnja i uporaba biogoriva pridonose smanjenju emisija stakleničkih plinova, većoj energetskoj neovisnosti i ruralnomu razvoju.

Ovisno o podrijetlu i sastavu sirovine te željenome konačnom proizvodu, biogoriva se proizvode na nekoliko načina: termokemijskom pretvorbom, biokemijskom pretvorbom ili procesom ekstrakcije ulja s transesterifikacijom. Mogu biti tekuća, plinovita i čvrsta. Ovisno o tipu sirovine te tehnologiji proizvodnje, klasificirana su kao: biogoriva prve generacije (npr. etanol iz šećerne trske ili zrna kukuruza, biodizel iz ulja uljane repice, bioplin proizveden iz kukuruzne silaže), biogoriva druge generacije (npr. etanol iz poljoprivredne ili šumske biomase, Fischer-Tropschov dizel, bioplin proizveden iz energetskih kultura) i biogoriva treće generacije (etanol ili biodizel iz algi). Na svjetskom se tržištu najčešće rabe biogoriva prve generacije.







Za ogrjev i pripremu hrane se tradicionalno rabila → drvna biomasa (čvrsto biogorivo). Međutim, Samuel Morey (1826) i Nicholas Otto (1860) iznašli su način s pomoću kojega se tekuće biogorivo (etanol) moglo rabiti za pogon motora s unutarnjim izgaranjem. Komercijalna uporaba etanola, u mješavini s fosilnim gorivom (benzinom), započela je u SAD-u tijekom 1920-ih te se od tada intenzivno nastavlja. Biljna ulja, kao tekuća biogoriva za pogon vozila, rabila su se u većoj mjeri u afričkim zemljama sredinom XX. st. No, rastuća industrija nafte potisnula je njegovu uporabu sve do naftne krize 1970-ih, kada je započelo novo, suvremeno razdoblje biogoriva. Proizvodnja bioplina (plinovitog biogoriva) započela je sredinom XIX. st. u postrojenjima na Novom Zelandu i u Indiji. U Europi je prvo bioplinsko postrojenje pušteno u rad u Njemačkoj 1950., a od 1970-ih bioplinska su se postrojenja intenzivno gradila i u manje razvijenim zemljama svijeta. Ukupna svjetska proizvodnja tekućih biogoriva 2020. iznosila je 3555 MW. Najveći proizvođači etanola kao biogoriva bili su SAD i Brazil, a biodizela EU i SAD. Iste godine ukupna svjetska proizvodnja bioplina iznosila je 20 150 MW, dok je ukupna proizvodnja energije iz čvrstih biogoriva (biomase) bila veća od 100 000 MW. Smatra se da sektor biogoriva danas zapošljava 2,5 milijuna radnika.

Biogoriva u Hrvatskoj

Viktor Koudelka, profesor na zagrebačkom Gospodarsko-šumarskome fakultetu (→ Agronomski fakultet), još 1930. upozorio je na svjetske trendove uporabe etanola kao biogoriva za pogon motora. Smatrao je da će Hrvatska ostvariti znatan ekonomski rast (osobito poljoprivreda) ako prihvati regulativu kojom će miješanje etanola s benzinom biti obvezatno. Međutim, unatoč nastojanjima pojedinaca, proizvodnja etanola kao biogoriva do danas se u Hrvatskoj nije ostvarila. Zvonko Katić, Tajana Krička i Stjepan Pliestić, profesori sa zagrebačkog Agronomskoga fakulteta, 1992. prvi su put u RH predstavili biodizel, pa je na fakultetu vrlo brzo započelo intenzivno istraživanje novih sorta i hibrida uljane repice kao sirovine za njegovu proizvodnju. Vlada RH 1994. pokrenula je strateški znanstveno-istraživački program PROHES – Razvoj i organizacija hrvatskog energetskog sektora, koji je bio temelj za provedbu deset nacionalnih energetskih programa pokrenutih 1997. U okviru jednoga od njih, BIOEN – Program korištenja energije biomase i biootpada, proveden je projekt Biodizel – uvođenje proizvodnje biodizelskoga goriva u RH na kojemu su surađivali zagrebački Agronomski fakultet, → Energetski institut Hrvoje Požar (sv. 4) te → INA. Biodizel se u RH proizvodio u nekoliko proizvodnih pogona do 2015., danas se ne proizvodi. Prvo bioplinsko postrojenje u RH izgrađeno je 2009. na farmi muznih krava u Ivankovu u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Početkom 2021. je u RH bilo 41 bioplinsko postrojenje instalirane snage 46 MW, te 39 elektrana na biomasu instalirane snage 86 MW.







Prepoznajući sve veću važnost obnovljivih izvora energije i biogoriva za sektor gospodarstva, zagrebački Agronomski i Prehrambeno-biotehnološki fakultet izvode nastavu iz proizvodnje biomase i biogoriva.