Objavljeno: .
Ažurirano: 1. rujna 2021.

boje i lakovi, veziva dispergirana ili otopljena u organskoj kapljevini ili vodi, koja se zajedno s pigmentima i drugim dodatcima u tankom sloju nanose na površinu materijala, te nakon što otapalo ili razrjeđivač ishlape, odn. vezivo kemijski očvrsne, tvore tanak film (premaz); u novije doba često se naziv premaz rabi kao istoznačnica za boje i lakove. Bojama se kadšto pogrešno nazivaju bojila, tj. tvari za bojenje tekstila, kože, papira i sl., koje za razliku od boja prodiru u materijal te se s njim kemijski vežu (→ tekstilno-kemijska tehnologija).

Vrste

Bojama se tradicionalno nazivaju pigmentirani premazi, za razliku od prozirnih, bezbojnih premaza koji se nazivaju lakovima; poluprozirni premazi s malo pigmenta, koji drvenoj podlozi daju obojenost, ali njezinu strukturu ostavljaju vidljivom nazivaju se lazurama ili lazurnim premazima. U drvotehnološkoj struci lakovima se nazivaju pigmentirani i nepigmentirani premazni materijali koji nakon nanošenja na podlogu otvrdnjavaju hlapljenjem otapala ili kemijskom reakcijom. Osnovna uloga premaza je zaštita materijala, tj. stvaranje nepropusne barijere koja sprečava doticaj zraka, vlage i okolne atmosfere s površinom materijala. Uz to služe za davanje konačnog izgleda površini te njezino ukrašavanje, označavanje i sl. Premazi se razvrstavaju prema različitim kriterijima, a najčešće prema sastavu (vrsti veziva, pigmenta, ili otapala, odn. razrjeđivača), osnovnoj namjeni (za zaštitu od korozije, mehaničkog oštećivanja, požara, obrastanja, za dekoraciju), izgledu (bezbojni i obojeni, bez sjaja – mat i sjajni, prozirni i neprozirni, za postizanje nekog efekta, npr. sjajnog ili kovanog metala, mreškanja ili ledenog cvijeća), podlogama na koje se nanose (metali, građevni materijali, drvo itd.), broju sastojaka koji se miješaju prije nanošenja (jednokomponentni, dvokomponentni ili višekomponentni premazi), ulozi u premaznome sustavu (temeljni premazi, međupremazi, završni premazi, kitovi) te načinu očvršćivanja (fizikalno isparavanje razrjeđivača ili otapala, kemijska reakcija u vezivu ili s vezivom).

Aluminijska boja tvornice kemijskih proizvoda Iskra

Aluminijska boja tvornice kemijskih proizvoda Iskra

Sastojci

Veziva određuju mehanička i kemijska svojstva premaza, povezuju sve druge komponente premaza te određuju način nanošenja i stvaranja zaštitnoga sloja. Kao veziva se uglavnom rabe prirodni polimeri (prirodne smole, kaučuk, gutaperka, kolofonij), modificirani prirodni polimeri (celulozni esteri, celulozni eteri, nitroceluloza), polimeri stupnjevitih polimerizacija (poliesteri, alkidne smole, epoksidne smole, fenolformaldehidne smole, ureaformaldehidne smole, melaminformaldehidne smole) i polimeri lančanih polimerizacija (akrilni polimeri i kopolimeri, vinilni polimeri). Uz veziva, kontinuiranu fazu premaza čine otapala i razrjeđivači. To su kapljeviti hlapljivi organski spojevi ili voda, koji se rabe za otapanje ili dispergiranje veziva i razrjeđivanje na viskoznost prikladnu za proizvodnju i primjenu. Otapala i razrjeđivači ne rabe se jedino u praškastim premazima. Diskontinuiranu fazu premaza čine pigmenti (fino usitnjeni praškasti materijali, u pravilu netopljivi u vezivima i otapalima s kojima se kombiniraju a koji premazu daju obojenost), aditivi (pomoćne tvari koje se dodaju premazima za lakšu proizvodnju i primjenu, očuvanje boje tijekom skladištenja i poboljšanje nekih svojstava filma, npr. katalizatori, sušila, omekšavala) i punila (praškasti anorganski materijali koji u premazima mogu imati različite uloge, utječu na fizikalna svojstava premaza, smanjuju cijenu). U novije doba, norme zašite okoliša nalažu smanjenje količine zapaljivih i toksičnih organskih otapala u premaznim sustavima što se postiže proizvodnjom premaza na bazi vode, premaza s velikim udjelom čvrste tvari, premaza koji očvršćuju zračenjem te praškastih premaza.

Povijest

U pradavna vremena ljudi su bojama oslikavali zidove špilja u kojima su živjeli. Zemljane boje (željezni i manganovi oksidi, kreda, talk, kaolin), drveni i koštani ugljen, samljeven u prah i pomiješan s vezivom (mast, med, krv, mlijeko, vosak, smola, biljni sok), bili su prvi premazi koje su ljudi poznavali. Zaštitna moć premaza prepoznata je u Europi tek u XIII. st. Pripremali su ih otapajući različite smole (šelak, jantar, smole iz različitih vrsta drva) u sušivim uljima (lanenom, konopljinom, tungovom, orahovom). Najveći utjecaj na razvoj proizvodnje premaza imala je industrijska revolucija. Nagli porast uporabe željeza i čelika za konstrukcijske i inženjerske svrhe nametnuo je potrebu za antikorozivnim premazima. Od sredine XX. st., razvojem petrokemijske industrije, sintetski polimeri zamjenjuju prirodne smole u proizvodnji premaza.

Boje i lakovi u Hrvatskoj

Najstariji dokazi o uporabi boja na prostoru Hrvatske i drugi po starosti u jugoistočnoj Europi paleolitičke su stijenske slikarije (prije približno 31 000 – 34 000 godina) pronađene u Romualdovoj špilji u Istri. Na špiljskim su zidovima crvenom bojom prikazani bizon, divokoza, antropomorfne figure, trokuti i dr., a nađeni su i grumeni zemljane boje (crvenog okera). Na lokalitetima ranoneolitičke starčevačke kulture, datirane u VI–V. tisućljeće pr. Kr. (Vučedol, Sarvaš, Vinkovci, Stara Rača kraj Bjelovara, Pepelana kraj Virovitice i dr.), pronađeno je keramičko posuđe oslikano bijelom, crnom, crvenom ili smeđom bojom, koja se na njega nanosila prije postupka pečenja (→ keramika). Sve do novijeg doba, stoljećima su se rabile boje i lakovi spremljeni u domaćoj radinosti obrtnika i umjetnika, koji su se isprva njima koristili za oslikavanje i ukrašavanje, a potom i za zaštitu površina (npr. impregnaciju brodova borovom smolom – paklinom).

Romualdova špilja, figurativne zidne slikarije

Industrijska proizvodnja počinje se razvijati nakon I. svj. rata, kada se otvaraju prve tvornice boja i lakova u nas. U Osijeku je 1919. osnovana Prva osječka tvornica boja L. Papai i drugovi (proizvodila je zemljane i uljene boje). Među prvim hrvatskim industrijskim proizvođačima boja i lakova osnovan je 1920. u Zagrebu Moster d. d. (od 1941. Tvornica lakova i ulja, od 1945. Perunika), koji je isprva proizvodio uljene i zemljane boje, firnis, staklarski kit. Godine 1923. pokrenuta je tvornica Chromos u Samoboru, u kojoj su se proizvodile grafičke boje za tiskarsku industriju. Nakon integracije nacionaliziranih poduzeća Perunika i Chromos 1947., novo poduzeće postaje jezgra koncerna → Chromos, koji je tijekom vremena okupio niz srodnih poduzeća te je u nekadašnjoj Jugoslaviji postao glavnim proizvođačem premaznih sredstava i umjetnih smola za industriju boja i lakova. Koncernu se pod nazivom Chromos-Svjetlost 1977. priključila i tvornica boja pokrenuta 1920. u Ratkovici kraj Slavonskog Broda (isprva je poslovala pod imenom MABE, od 1933. posluje u obližnjem Cigleniku, od 1937. nosi ime Bojana, od 1947. djeluje u Lužanima, od 1956. pod imenom Svjetlost), koja je prvotno proizvodila zemljane boje u prahu za ličenje, a od 1959. stalno širi proizvodni program premaza. Nakon privatizacije Chromosa 1990-ih, nekoliko poduzeća nastavlja njegovu djelatnost.

Pogon tvornice Chromos, druga polovica XX. st.

Reklamni plakat za grafičke boje poduzeća Chromos, Rad M. Vulpea, 1950-ih

Reklamni plakat za boje za brodove poduzeća Chromos, Rad M. Vulpea, druga polovica XX. st.

Lak za čamce poduzeća Chromos-Svjetlost

Sintetički emajl lak poduzeća Chromos-Svjetlost

U Splitu je 1921. osnovana tvornica Duga (uljene, grafičke, slikarske, podvodne boje, lakovi, laštila i kitovi). Poslije je preimenovana u Adriacolor, od 1993. djelovala je kao Nova color, a prestala je s proizvodnjom 2007. Tvornica boja i lakova Dubravka u dubrovačkom Gružu osnovana je 1924., a proizvodila je boje i lakove, napose za podvodnu zaštitu brodova, firnis, kitove, razrjeđivače i druge kemijske proizvode. Privatizirana je 1990-ih kao Astra-Dubravka, a ugašena 2000-tih.

Godine 1932. osnovano je u Zagrebu komanditno društvo Günther Wagner kao podružnica njemačkog proizvođača boja, tinte i uredskoga pribora Pelikan. Od 1951. tvornica djeluje kao → Karbon, te se tijekom vremena prometnula u značajnoga domaćeg proizvođača uredskoga i školskoga pribora, boja i lakova te disperzivnih polimera. Od 1966. djeluje u Zaprešiću, 1961. otvoren je pogon u Blatu na Korčuli te 1973. pogon u Bujama (Bifix) za proizvodnju građevnih premaza i ljepila. Nakon privatizacije i lošeg stanja u poduzeću zaprešićki je pogon ugašen, a ostali pogoni nastavili su raditi samostalno.

U Umagu je 1954. osnovana tvornica brodskih premaza Submarinacolor (od 1961. u sastavu zagrebačkog Chromosa), koja od 1970. posluje u partnerstvu s danskim poduzećem Hempel’s Marine Paints, prihvativši njihov proizvodni asortiman. Nakon privatizacije 1994. posluje kao Hempel d. d., a od 1999. kao društvo s ograničenom odgovornošću u vlasništvu danskog poduzeća.

U Zagrebu je 1923. osnovana Tvornica svijeća Iskra, koja je isprva proizvodila svijeće i maziva. Nakon preseljenja u Sveti Ivan Zelinu 1960 (→ Iskra Zelina kemijska industrija) postupno širi svoj proizvodni program na boje i lakove. Danas uz ostalo proizvodi premaze za drvo, parket, metal, ceste, zidove.

Godine 2015. u Hrvatskoj je proizvedeno više od 47 000 t boja i lakova. U tom je industrijskom segmentu bilo registrirano 46 poduzeća sa 573 zaposlena, od kojih su najveća bila Hempel iz Umaga, Chromos Svjetlost iz Lužana, Chromos boje i lakovi iz Zagreba, Chromos iz Samobora, Sitolor tvornica boja iz Slavonskoga Broda, Chromos MB iz Samobora, Iskra Zelina kemijska industrija iz Svetog Ivana Zeline.


Ostali podatci
Što pročitati?

D. Ražem: Industrijsko-gospodarski pregled. Hrvatska industrija boja i lakova. Kemija u industriji, 66(2017) 11–12, str. 679–680.

Iz arhive LZMK-a

BOJE I LAKOVI. Hrvatska enciklopedija, sv. 2, 2000., str. 204–205.

M. Brizić, V. Dobrić, L. Favale-Gregurić, N. Janeković, A. Johanides, B. Križanić, A. Malčić, M. Ortner, M. Šikić, M. Tomaš: LAKOVI I BOJE. Tehnička enciklopedija, sv. 7, 1980., str. 443–461.

boje i lakovi

Veziva dispergirana ili otopljena u organskoj kapljevini ili vodi, koja se zajedno s pigmentima i drugim dodatcima u tankom sloju nanose na površinu materijala.

Kategorije i područja