Bonacci, Ognjen (Bugojno, BiH, 24. VII. 1942), građevinski inženjer, stručnjak za hidrologiju i upravljanje vodnim resursima.

Na Građevinskome fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1965. i doktorirao 1976. disertacijom Mogućnost optimalne točnosti mjerenja i računanja protoke, suspendiranog i vučenog nanosa u riječnom toku (mentor S. Jovanović). Od 1966. do 1976. radio je u Direkciji za Savu (→ Hrvatske vode), najprije u Slavonskom Brodu pa u Zagrebu, kao voditelj odjela za regulaciju, uređenje i zaštitu vodnih tokova. U Hidrometeorološkome zavodu je 1970–73. bio voditelj skupine za hidrološke prognoze. Od 1976. radio je na splitskom odjelu Građevinskoga fakulteta u Zagrebu (→ Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije), kao redoviti profesor od 1986. Predavao je kolegije Hidrologija krša, Inženjerska hidrologija, Ekohidrologija, Regulacija rijeka te Hidrometrija. Bio je osnivač i dugogodišnji predstojnik Zavoda za hidrotehniku te prodekan Fakulteta 1977–79. Umirovljen je 2012.

Bavio se upravljanjem vodnim resursima, obnovom vodotoka i klimatskim promjenama. Radio je na projektima obrane Zagreba od poplava brdskim potocima Medvednice (1975), procjeni sigurnosti Zagreba od poplava vodama Save u novim uvjetima (2002), bilanci voda Hrvatske (2002) i dr. Autor je djela Karst Hydrology (1987), Ekohidrologija vodnih resursa i otvorenih vodotoka (2003) i Okolišno prihvatljivo upravljanje vodotocima (s E. Hadžić, 2019). Bio je od 1979. potpredsjednik te od 1983. predsjednik Jugoslavenskog društva za hidrologiju. Osnivač je i prvi predsjednik Hrvatskog hidrološkog društva (1992–2000). Bio je 2004–06. predsjednik i 2007–08. potpredsjednik Biroa Međunarodnog hidrološkog programa UNESCO-a u Parizu. Dobitnik je Republičke nagrade »Nikola Tesla« 1988. i Državne nagrade za životno djelo 2010. Od 2012. je professor emeritus Sveučilišta u Splitu.