Cebalo, Roko (Lumbarda, 24. V. 1930 – Lumbarda, 5. VIII. 2008), strojarski inženjer, stručnjak za alatne strojeve.

Na Strojarsko-brodograđevnome fakultetu (→ Fakultet strojarstva i brodogradnje; FSB) u Zagrebu diplomirao je 1960., magistrirao 1972. i doktorirao 1985. disertacijom Optimalno područje brušenja u puno vatrootpornih Ni-legura za plinske turbine (mentor → Š. Šavar). U tvornici Jugoturbina u Karlovcu radio je (1961–87) kao tehnolog i razvojni tehnolog, projektant proizvodnje i direktor Tvornice plinskih turbina u osnivanju, te kao pomoćnik generalnoga direktora za tehnološki razvoj. Istodobno je predavao na Višoj tehničkoj školi u Karlovcu (1963–84), potom na FSB-u u Zagrebu do umirovljenja 2000; na tom je fakultetu bio redoviti profesor od 1987. Bio je voditelj Katedre za alatne strojeve od 1989., a predavao je kolegije Obrada odvajanjem čestica, Obradni strojevi i Fleksibilni obradni sustavi. Predavao je i na Strojarskome fakultetu u Slavonskom Brodu te od 1995. bio gostujući profesor na Tehničkome sveučilištu u Darmstadtu.

Bavio se hidrostatikom i cjelokupnom problematikom alatnih strojeva. Osim znanstvenih radova, objavio je više knjiga, među kojima su Moderna tehnika brušenja (1987), Duboko brušenje (1990), Alatni strojevi (2000), Obradni sustavi (D. Ciglarom i A. Stoićem, 2005.), te rječnika – četverojezični Rječnik znanstvenih izraza i pojmova u strojarskom inženjerstvu (2007), trojezični Mali rječnik tehnoloških izraza (1995), Rječnik strojarskih tehnologija (1998) i Rječnik proizvodnog inženjerstva (s A. Stoićem, 2006), te dvojezični Taschenwoerterbuch der Fertigungstechnik (s H. Schulzom, 1998). Osnovao je Hrvatsku udrugu proizvodnog strojarstva te Odbor za proizvodnju vođenu računalom HAZU-a (1992). Baveći se poviješću i govorom rodne Lumbarde, objavio je knjige Razgovori na mrkenti: stare lumbarajske riči (2005) i Lumbarda kroz vjekove (2008); skladao je više skladbi za orgulje. Dobitnik je nagrade HAZU-a (1996).