CEMEX Hrvatska d. d., poduzeće za proizvodnju cementa sa sjedištem u Kaštel Sućurcu, nastalo na višedesetljetnoj tradiciji rada dalmatinskih tvornica cementa.

Razvoj cementne industrije i svih uz nju vezanih prostornih transformacija bio je potaknut bogatim nalazištima kvalitetnoga lapora u okolici Splita. Nijemac Eric Höffling osnovao je prvu tvornicu i pokrenuo industrijsku proizvodnju 1865., nakon pronalaska bogatih nalazišta lapora na padinama Marjana (od 1870. Prva dalmatinska tvornica cementa Giliardi i Betizza). Isprva se proizvodio rimski cement, a od 1880. portlandski. Tvornicu su 1929. kupili Splićani braća Ferić, ali je 1933. prestala raditi. Parna tvornica opeka i cementa otvorena je 1875. u Dujmovači, između Solina i Splita. Početkom XX. st., nakon otkrića novih, većih nalazišta lapora na padinama Kozjaka i Mosora gradile su se nove tvornice cementa. U Solinu su Emil Stock i Cesare Zamboni izgradili Adriaportland 1904., E. Stock osnovao je Tvornicu cementa Split 1908., Tvornica Cementa d. d. u Ravnicama kraj Omiša otvorena je 1909., tvornica Dalmatia u Kaštel Sućurcu 1912., Salonit u Vranjicu 1921 (proizvodnja azbestno-cementnih proizvoda) te manja tvornica u Brzetu kraj Omiša 1928. Do I. svj. rata te su tvornice zapošljavale oko 2500 radnika.

Nakon I. svj. rata dalmatinske tvornice proizvodile su oko 400 000 t cementa na godinu koji se većinom izvozio. Uvođenjem rotacijskih peći za proizvodnju klinkera proizvodnja cementa udvostručila se, ali se potom zbog svjetske gospodarske krize znatno smanjila. Početak II. svj. rata tvornice su dočekale zapuštene i sa zastarjelim postrojenjima. Za rata su znatno oštećene.













Nakon II. svj. rata obnova tvornica građevnoga materijala bila je među prioritetima, sve su splitske tvornice unutar nekoliko godina rekonstruirane i proširene te je izgrađeno 11 uspravnih poluautomatskih peći tipa Grüber. Izgrađena je i nova tvornica Ivan Morđin Crni u Solinu. Cement je postao prvi poslijeratni izvozni proizvod iz Dalmacije. Tvornicama su promijenjena imena: Adriaportland preimenovan je u Prvoborac, Tvornica cementa Split u 10. kolovoz, Dalmacija u Partizan, Salonit u Antiša Vučičić i Lavocat u Renko Šperac. Djelovale su kao samostalna poduzeća, kratko u udruzi Dalmatinske industrije cementa i cementnih proizvoda, do 1957. kada su se sve tvornice cementa, azbestno-cementnih i cementnih proizvoda udružile u jedinstveno poduzeće Dalmacijacement sa sjedištem u Kaštel Sućurcu. Poduzeću su se 1967. pridružili tvornica cementnih proizvoda Jadranka i građevinsko poduzeće Voljak, a 1971. tvornica gipskartonskih proizvoda → Kningips. Osim cementa počeli su se proizvoditi betonski i drugi proizvodi na bazi cementa, moderniziran je tupinolom, ukinut je transport žičarom, ugrađene su nove rotacijske peći pogonjene mazutom, izgrađeni su novi proizvodni pogoni i laboratoriji. U Kaštel Sućurcu je 1979. izgrađena nova tvornica sa svim pratećim objektima gdje su se odvijali radni procesi od predhomogenizacije u rudniku do pakiranja cementa.







Dalmacijacement je bio najveći proizvođač cementa, azbetscementa, betonskih i gipskartonskih proizvoda u SFRJ. Početkom 1970-ih proizvodio je više od 30% ukupne jugoslavenske proizvodnje cementa; najviše je proizvedeno 1981 (2,4 milijuna tona), a izvezeno je oko 600 000 t.

U poduzeću su 1974. osnovani OOUR-i, a od 1979. djelovalo je kao SOUR. Godine 1990. zapošljavalo je 5300 radnika u 11 radnih organizacija i 49 OOUR-a. Nakon višestrukih promjena imena i načina poslovanja, tri tvornice cementa – Sv. Juraj iz Kaštel Sućurca (nekadašnji Partizan), Sv. Kajo iz Solina (nekadašnji Prvoborac) i 10. kolovoz iz Majdana – potkraj 1991. udružile su se u jedinstveno poduzeće u društvenom vlasništvu Dalmacijacement d. o. o. sa sjedištem u Kaštel Sućurcu, koje je 1993. registrirano kao dioničko društvo. Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća Hrvatski fond za privatizaciju stekao je pravo na Dalmacijacement, a Zakonom o privatizaciji i zadaću njegove prodaje. Privatizacija je provedena 1997. kada je većinski vlasnik postao engleski RMC Group. Novi vlasnik 2005. postala je grupacija CEMEX – meksičko poduzeće, treći po veličini proizvođač cementa u svijetu – a od prosinca 2009. društvo djeluje pod imenom Cemex Hrvatska d. d. Danas je jedno od najvećih hrvatskih poduzeća i važan izvoznik te zapošljava oko 450 radnika.











