Haznadar, Zijad (Banja Luka, 29. X. 1935 – Zagreb, 2. X. 2021), elektrotehnički inženjer, stručnjak za teoriju elektromagnetskih polja.

Na Elektrotehničkom fakultetu (→ Fakultet elektrotehnike i računarstva, FER) u Zagrebu diplomirao je 1959. te doktorirao 1964. disertacijom Točnija analiza strujnih i magnetskih krugova u asinhronom stroju s kaveznim rotorom. Na fakultetu je radio od 1960., kao redoviti profesor od 1977. Predavao je kolegije Osnove elektrotehnike I i Osnove elektrotehnike II te Teorijska elektrotehnika. Bio je predstojnik Zavoda za osnove elektrotehnike i električna mjerenja 1986–88. i 1998–2000. te je u njemu 1991. osnovao laboratorij za projektiranje s pomoću računala (Computer Aided Design – CAD). Umirovljen je 2006.

Područja su njegova znanstvenoga i stručnoga interesa bila teorija elektromagnetskih polja, numerički postupci u teoriji polja i projektiranje s pomoću računala (CAD). U hrvatsku industriju uveo je CAD sustave te pridonio razvoju elektrotehničke industrije u Hrvatskoj. Bio je organizator i voditelj deset međunarodnih simpozija »Projektiranje i proizvodnja podržani računalom CAD/CAM« 1979–90. Autor je udžbenika Elektromagnetizam I (sa Ž. Štihom, 1997) i Elektromagnetizam II (sa Ž. Štihom, 1997) te knjige Electromagnetic Fields, Waves and Numerical Methods (Elektromagnetska polja, valovi i numeričke metode, sa Ž. Štihom, 2000). Surađivao je na Tehničkoj enciklopediji LZ-a. Bio je urednik časopisa Elektrotehnika 1968–86. Dobitnik je Nagrade »Nikola Tesla« 1987., Nagrade »Hrvoje Požar« 1997., nagrade FER-a Zlatna plaketa »Josip Lončar« 1997. te Državne nagrade za znanost za životno djelo 2004. Titula professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu dodijeljena mu je 2007. Bio je član HATZ-a od 1993. i inozemni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine od 2002.