Feretić, Danilo (Omišalj, 13. X. 1930 – Zagreb, 22. IX. 2019), elektrotehnički inženjer, stručnjak za nuklearne elektrane.

Na Elektrotehničkom odsjeku (kasnije Elektrotehnički fakultet, danas → Fakultet elektrotehnike i računarstva) Tehničkog fakulteta u Zagrebu diplomirao je 1954. te na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu doktorirao 1967. disertacijom Analiza nestacionarnih temperaturnih stanja u nuklearnom reaktoru. Karijeru je u industriji izgradio radom u brojnim poduzećima: 1954–55. u Institutu za elektroprivredu u Zagrebu, 1956–58. u Institutu za nuklearne nauke »Boris Kidrič« u Vinči, 1959–63. u poduzeću Energoinvest u Sarajevu, 1963–67. u institutu tvornice »Đuro Đaković« u Zagrebu i 1964–66. u Institutu za nuklearna ispitivanja kraj Kaira u Egiptu te 1967–74. u poduzeću Elektroprivreda u Zagrebu kao voditelj hrvatskog dijela stručne ekipe za pripremu gradnje nuklearne elektrane u Krškom, kojoj je 1974–82. bio tehnički direktor u izgradnji. Kao stručnjak Međunarodne agencije za atomsku energiju održao je 1975–85. niz predavanja u SR Njemačkoj, Jamajci, SAD-u, Egiptu i Kini. Istodobno je razvijao i znanstvenu karijeru. Magistrirao je na Sveučilištu Birmingham u Engleskoj 1959. te specijalizirao reaktorsku tehnologiju u nuklearnom istraživačkom centru ISPRA 1961. u Vareseu (Italija) i razvojnom centru Westinghouse u Pittsburghu 1977. U Zagrebu je od 1968. predavao kolegije nuklearnih energetskih postrojenja na Fakultetu strojarstva i brodogradnje te od 1979. kolegije nuklearnih elektrana na Elektrotehničkom fakultetu (ETF), od 1982. kao redoviti profesor. Na ETF je s → Vladimirom Knappom uveo nastavu nuklearnog inženjerstva, bio predstojnik Zavoda za visoki napon i energetiku 1986–90. te prodekan 1990–92. i dekan Fakulteta 1992–94.

Područja njegova znanstvenoga i stručnoga interesa bila su nuklearna energetika i utjecaj nuklearnih elektrana na okoliš. Autor je udžbenika Osnove nuklearnih energetskih postrojenja (1978), Nuklearne elektrane (1984), Osnove teorije nuklearnog reaktora (1987), Uvod u nuklearnu energetiku (1992), Nuklearne elektrane (s N. Čavlinom i N. Debrecinom, 1995). Bio je suradnik na Tehničkoj enciklopediji LZ-a. Bio je član HATZ-a od 1994., osnivač (1992) i predsjednik (1996–2000) Hrvatskog nuklearnog društva. Dobitnik je Nagrade »Nikola Tesla« 1991., »Fran Bošnjaković« 1997. i »Ruđer Bošković« 1998. te Državne nagrade za životno djelo 2007. Zlatna plaketa »Josip Lončar«, najviše priznanje ETF-a, dodijeljena mu je 1993/94., a počasna titula professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu 2002.

Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje (FESB), visokoškolska i znanstvena ustanova u sastavu Sveučilišta u Splitu osnovana 1960. koja obuhvaća sveučilišne i stručne preddiplomske i diplomske studijske programe u području prometa, inteligentnih transportnih sustava i aeronautike, te omogućava stjecanje doktorata znanosti u području tehnologije prometa i transporta. Na Fakultetu studira oko 2600 studentica i studenata te je zaposleno oko 235 osoba, od kojih oko 150 u znanstveno-nastavnom, nastavnom i suradničkom zanimanju.

Povijest

Fakultet je osnovan 1960. kao Elektrotehnički fakultet u Splitu, samostalna ustanova u sastavu Sveučilišta u Zagrebu. Prvi je dekan bio Hranko Smodlaka. Iste je godine osnovan Centar za izvanredni studij strojarstva u Splitu koji je djelovao u sastavu Strojarsko-brodograđevnog fakulteta u Zagrebu do 1965., kada je osnovan Strojarsko-tehnološki odjel pri Elektrotehničkome fakultetu u Splitu.

Radionica mehaničke tehnologije opremljena je 1964., računski centar osnovan je 1966. i nabavljeno je računalo Iskra Zuse Z-23/V, prvo računalo u Splitu i prvo računalo na nekoj visokoškolskoj ustanovi u Hrvatskoj. Laboratorij u Lori otvoren je 1967. i započela je znanstvenoistraživačka djelatnost u području mikrovalne tehnike, elektronike i elektroničke optike. Godine 1968. otvoren je studij brodogradnje pri Odjelu strojarstva. Poslijediplomski studij iz područja elektronike i telekomunikacija prvi je put organiziran 1969., a iz područja strojarstva 1970.

Godine 1971. Fakultet je dobio današnji naziv, a od 1974. je u sastavu Sveučilišta u Splitu. Četverogodišnji studij strojarstva osnovan je 1976. Godine 1980. završena je izgradnja nove zgrade Fakulteta na lokaciji Visoka (bez velikog amfiteatra), Organizacija Fakulteta sa zavodima uvedena je 1983. i nije se znatno mijenjala do danas.

U razdoblju 1996–98. uvedene su nove komunikacijsko-informacijske infrastrukture. U suradnji s Hrvatskom akademskom mrežom CARNet i Ministarstvom znanosti i tehnologije projektirana je i uvedena lokalna računalna mreža. Godine 2002. ustrojena su dva nova dodiplomska studijska programa: Računarstvo i Industrijsko inženjerstvo. U okviru Bolonjskoga procesa Fakultet 2005. oblikuje studijske programe preddiplomske i diplomske razine, a 2006. nastala su i dva poslijediplomska sveučilišna studijska programa za stjecanje doktorata znanosti: Elektrotehnika i informacijska tehnologija i Strojarstvo. Fakultet je preseljen u novoizgrađene prostore 2008.

Dekani Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje

Organizacija

Fakultet čini pet zavoda i jedan odsjek: Zavod za elektroenergetiku, Zavod za matematiku i fiziku, Zavod za elektroniku i računarstvo, Zavod za proizvodno strojarstvo, Zavod za strojarstvo i brodogradnju i Odsjek općih predmeta.

Zavod za elektroenergetiku. Zavod čine 23 laboratorija i šest katedri. Njegova djelatnost obuhvaća znanstveni, nastavni i visokostručni rad iz područja elektroenergetike, elektromotornih pogona i industrijske automatizacije, uključujući proizvodnju, prijenos, potrošnju električne energije te njenu primjenu u industriji, transportu i drugim granama gospodarstva, analizu, razvoj i optimiranje elektroenergetskih mreža i proizvodnih objekata te proces planiranja, upravljanja i racionalizacije elektroenergetskoga sustava.

Zavod za matematiku i fiziku. Zavod čini sedam laboratorija i dvije katedre. Njegova djelatnost obuhvaća znanstveni, nastavni i visokostručni rad iz područja matematike i fizike. U zavodu je na području matematike razvijen jedan od najnaprednijih pretraživača weba prilagođen hrvatskomu jeziku. Na području fizike radi se na projektima koji nastoje razjasniti podrijetlo mase čestica, pridonijeti razumijevanju strukture svemira i ostalih fundamentalnih pitanja iz područja fizike elementarnih čestica. U prostorima Zavoda za matematiku i fiziku od 2000. djeluje i Centar za znanstveno računanje Sveučilišta u Splitu, u okviru kojega se razvija računalni sustav za paralelno i distribuirano računanje.

Zavod za elektroniku i računarstvo. Zavod čini 37 laboratorija i deset katedri. Njegova djelatnost obuhvaća znanstveni, nastavni i visokostručni rad iz područja elektronike, računarstva, informacijske i komunikacijske tehnologije te automatike i sustava. Bavi se bežičnom komunikacijom, antenskim sustavima, elektromagnetskim mjerenjima i pomorskom radiokomunikacijom. Sustavi za simulacije i mjerenja razvijeni uz pomoć snažnih računala u laboratorijima ovoga zavoda pomogli su, na primjer, u kreiranju sustava vizualnog prepoznavanja požara.

Zavod za proizvodno strojarstvo. Zavod čini 14 laboratorija i tri katedre. Njegova djelatnost obuhvaća znanstveni, nastavni i visokostručni rad iz područja strojarskih tehnologija, uključujući ispitivanja materijala, tehnologije obrade, projektiranje proizvodnih procesa, 3D modeliranje te organizaciju proizvodnje.

Zavod za strojarstvo i brodogradnju. Zavod čini 14 laboratorija i osam katedri. Njegova djelatnost obuhvaća znanstveni, nastavni i visokostručni rad iz područja strojarstva i brodogradnje uključujući oblikovanje strojarskih konstrukcija, problematiku strojarske energetike te djelatnosti projektiranja i konstruiranja u brodogradnji. U laboratorijima se proučava primjena pogonskih goriva i sustava, aerodinamički modeli, pomorska hidrodinamika i podvodne konstrukcije te se izrađuju vozila budućnosti.

Odsjek općih predmeta. Odsjek obuhvaća kolegije stranih jezika, društvenih znanosti i tjelesne kulture.

Knjižnica. Osnovana je po osnivanju Fakulteta. Prikuplja, obrađuje i daje na uporabu literaturu, časopise i informacije potrebne za znanstveno-nastavnu i stručnu djelatnost. Do 1962. sadržavala je 1500 svezaka, a danas sadrži više od 17 000 svezaka stručnih knjiga, više od 350 naslova časopisa te 5000 primjeraka udžbeničke literature, a na raspolaganju je i studentska čitaonica.

Nastava

Od osnutka fakulteta 1960. do 2015. diplomiralo je približno 8000 studenata, obranjena su 104 magistarska rada i 66 doktorskih. Nastava se odvija na tri razine: trogodišnji preddiplomski studij, dvogodišnji diplomski studij, jednogodišnji poslijediplomski specijalistički studij i trogodišnji doktorski studij.

Fakultet nudi studijske programe preddiplomske razine: Elektrotehnika i informacijska tehnologija (sa smjerovima Automatika i sustavi, Elektronika i računalno inženjerstvo, Elektrotehnika i Komunikacijska i informacijska tehnologija), Računarstvo, Strojarstvo, Brodogradnja i Industrijsko inženjerstvo, te studijske programe diplomske razine: Automatika i sustavi, Elektrotehnika (sa smjerovima Automatizacija i pogoni i Elektroenergetski sustavi), Elektronika i računalno inženjerstvo (sa smjerovima Elektronika i Računalno inženjerstvo), Komunikacijska i informacijska tehnologija (sa smjerovima Telekomunikacije i informatika i Bežične komunikacije), Računarstvo, Strojarstvo (sa smjerovima Konstrukcijsko-energetsko strojarstvo, Računalno projektiranje i inženjerstvo, Proizvodno strojarstvo), Industrijsko inženjerstvo i Brodogradnja. Osim toga organizirana su četiri stručna studija: Elektrotehnika, Računarstvo, Strojarstvo i Brodogradnja. Od 2006. postoje i dva poslijediplomska sveučilišna studijska programa za stjecanje doktorata znanosti: Elektrotehnika i informacijska tehnologija i Strojarstvo.

Znanost

U proteklih 50 godina znanstvenici FESB-a sudjelovali su na nekoliko stotina znanstvenih projekata. U okviru znanstvene aktivnosti ostvarena je suradnja s mnogobrojnim srodnim domaćim i inozemnim ustanovama. Rezultat znanstvene aktivnosti ogleda se u približno 350 radova objavljenih u CC časopisima, 430 radova u drugim časopisima i 1500 radova u zbornicima skupova.

Fakultet organizira znanstvene i stručne konferencije, simpozije, radionice, ljetne škole, primjerice: International Conference on Software, Telecommunications and Computer Networks – SoftCOM (organizira se svake godine, od 1991), LHC Days in Split (svake dvije godine od 1996), Mechanical Technologies and Structural Materials (organizira se svake godine, od 2010), International Multidisciplinary Conference on Computer and Energy Science: SpliTech, International Exergy, Energy and Environment Symposium (IEEES-9), Advance Technologies for Developing Countries, Adriatic School on Particle Physics and Physics Informatics, International Workshop on the Self Reproducing Solar Station, International Workshop on Accurate Solution of Eigenvalue Problems, 25th, 27th, 29th World Conference on Boundary Elements, Code camp – Code development for integrated modelling, Thematic CERN School of Computing, COST TUI1208 – Civil Engineering Applications in Ground penetrating Radar General Meeting itd.

Na Fakultetu djeluje devet znanstvenih skupina koje istražuju: komunikacijske tehnologije i obradu signala, obnovljivu energiju, radiokomunikacijske sustave i sklopove, digitalnu obradu slika, električna mjerenja i obradu signala, komunikacijske i informacijske sustave, električne strojeve i elektromotorne pogone, nanoelektroniku i fotonaponsku pretvorbu, elektromagnetsku kompatibilnost i numeričke metode u elektronici.

Na Fakultetu djeluju ili su djelovali znanstvenici nagrađeni Državnim nagradama za znanost: Ivica Puljak (2013),→ Frano Barbir (2012), Dino Lovrić (2011), Dragan Poljak (2003) te dobitnik Nagrade »Nikola Tesla« Anton Afrić (1976).

Nakladništvo

Izdan je niz nastavnih tekstova: 17 sveučilišnih udžbenika i 18 skripata, velik broj zbirki zadataka te uputa za laboratorijske vježbe. Fakultet u suradnji s Udrugom za komunikacijske i informacijske tehnologije od 2005., približno četiri puta godišnje, izdaje časopis Journal of Communications Software and Systems (JCOMSS) koji je trenutačno indeksiran u bazi SCOPUS. Fakultet je u suradnji s Fakultetom građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu suizdavač znanstvenog časopisa International Journal for Engineering Modelling koji je citiran u bazi SCOPUS. Studenti Fakulteta izdavali su niz studentskih listova: Životarenje (1969), Spone (1971–72), Na sav glas (1972–73), FESB (1973–86), STOP (1997), CyberFESB (2004–05).

-uputnica u natuknici: Bagat; Bartolić Ljerka; Buljan Rudolf;

1919–26.   Elektroinženjerski odjel na Tehničkoj visokoj
školi

1926–30.   Elektrotehnički odjel Tehničkog fakulteta

1931−42.   Elektrotehnički odsjek Tehničkog fakulteta

1943−45.   Elektrotehnički odjel Tehničkog fakulteta

1945/46.    Strojarski odjel (sa Elektrotehničkim
otsjekom) Tehničkog fakulteta – promjena
već 1946/47.

1946−55.   Elektrotehnički odsjek Tehničkog fakulteta

1956–94.   Elektrotehnički fakultet

od 1995.     Fakultet elektrotehnike i računarstva

Početci studija elektrotehnike – Elektroinženjerski odjel na Tehničkoj visokoj školi (1919).

Prvobitni prostori Škole bile su prostorije tadašnje Kraljevske zemaljske ženske stručne škole i južno krilo Kraljevske zemaljske muške obrtne škole (danas Rooseveltov trg 6)

Tehnička visoka škola je 1926. postala Tehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

u razdobljima 1931−42. i 1946−56. odjeli su se nazivali odsjecima.

do 1944. diplomiralo 180 elektrotehničkih inženjera

Akademska godina 1945/46.  – Strojarskom odjelu (koji je sadržavao Strojarski, Elektrotehnički i Brodarski otsjek)

1946/47. Elektrotehnički odsjek

1956. odluku o podjeli Tehničkoga fakulteta na četiri samostalna fakulteta: Elektrotehnički fakultet

direct quote:

Studij elektrotehnike utemeljen je na Elektro-inženjerskom odjelu Tehničke visoke škole. Osnutkom Tehničkoga fakulteta 1926. nastava elektrotehnike odvijala se unutar zajedničkoga Strojarsko i elektro-inženjerskog odjela, od 1930. kao elektrotehnički smjer Strojarsko-inženjerskog odjela, od 1931. Strojarsko-inženjerskog otsjeka, od 1935. Strojarskog otsjeka te od 1942. Strojarskog odjela. Godine 1946. Elektrotehnički odsjek, kojega je sljednik zagrebački Fakultet elektrotehnike i računarstva, postao je zasebna ustrojbena jedinica. Nastavu su držali profesori → Josip Lončar, M. Plohl i → Juro Horvat okupljeni oko Laboratorija za električna mjerenja osnovanoga 1924 (od akademske godine 1936/37. Laboratorij za osnove elektrotehnike). Godine 1925. osnovan je Zavod za elektrotehniku (M. Plohl; od 1995. Zavod za elektrostrojarstvo i automatizaciju), 1934. Zavod za visoki napon (J. Horvat; od 1978. Zavod za visoki napon i energetiku), akademske godine 1938/39. Zavod za slabu struju (M. Plohl; od 1994. Zavod za elektroničke sustave i obradbu informacija) te 1949. Zavod za osnove elektrotehnike i električka mjerenja (J. Lončar).

Nakon II. svj. rata na Elektrotehničkom odsjeku Strojarskog odjela ostalo je samo nekoliko nastavnika. U tom su razdoblju ipak ostvareni važni rezultati u nastavnom i znanstvenome radu Fakulteta, usmjereni prema poticanju elektroindustrije i radioindustrije u zemlji. Najveće zasluge pripadaju J. Lončaru i → Antonu Dolencu, koji su prve dvije školske godine održavali nastavu iz elektrotehnike. Do utemeljenja Elektrotehničkoga fakulteta 1956. ustrojeni su Zavod za visokofrekventnu tehniku 1943 (→ Mirko Soukup; od 1994. Zavod za elektroniku, mikroelektroniku, računalne i inteligentne sustave), Zavod za telekomunikacije 1951. (→ Vladimir Matković), Zavod za kontrolne i signalne uređaje 1954. (→ Vladimir Muljević; od 2005. Zavod za automatiku i računalno inženjerstvo), Zavod za elektroakustiku (→ Tihomir Jelaković), Zavod za emisione uređaje (→ Roman Galić); danas Zavod za radiokomunikacije). Na Elektrotehničkom odsjeku postojali su smjerovi jake i slabe struje.

Istaknuti nastavnici Elektrotehničkog odsjeka bili su od akademske godine 1948/49. Viktor Pinter, Petar Butković i Vladimir Žepić, od 1949/50. Mladen Hegedušić i Vinko Albert, od 1950/51. → Božidar Stefanini, od 1951/52. Đuro Švarc, od 1953/54. Mladen Dokmanić, → Hrvoje Požar i V. Muljević. Do osnutka Elektrotehničkoga fakulteta 1956. diplomiralo je ukupno 750 studenata elektrotehničke struke.