Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje (FESB), visokoškolska i znanstvena ustanova u sastavu Sveučilišta u Splitu osnovana 1960. koja obuhvaća sveučilišne i stručne preddiplomske i diplomske studijske programe u području prometa, inteligentnih transportnih sustava i aeronautike, te omogućava stjecanje doktorata znanosti u području tehnologije prometa i transporta. Na Fakultetu studira oko 2600 studentica i studenata te je zaposleno oko 235 osoba, od kojih oko 150 u znanstveno-nastavnom, nastavnom i suradničkom zanimanju.

Povijest

Fakultet je osnovan 1960. kao Elektrotehnički fakultet u Splitu, samostalna ustanova u sastavu Sveučilišta u Zagrebu. Prvi je dekan bio Hranko Smodlaka. Iste je godine osnovan Centar za izvanredni studij strojarstva u Splitu koji je djelovao u sastavu Strojarsko-brodograđevnog fakulteta u Zagrebu do 1965., kada je osnovan Strojarsko-tehnološki odjel pri Elektrotehničkome fakultetu u Splitu.

Radionica mehaničke tehnologije opremljena je 1964., računski centar osnovan je 1966. i nabavljeno je računalo Iskra Zuse Z-23/V, prvo računalo u Splitu i prvo računalo na nekoj visokoškolskoj ustanovi u Hrvatskoj. Laboratorij u Lori otvoren je 1967. i započela je znanstvenoistraživačka djelatnost u području mikrovalne tehnike, elektronike i elektroničke optike. Godine 1968. otvoren je studij brodogradnje pri Odjelu strojarstva. Poslijediplomski studij iz područja elektronike i telekomunikacija prvi je put organiziran 1969., a iz područja strojarstva 1970.

Godine 1971. Fakultet je dobio današnji naziv, a od 1974. je u sastavu Sveučilišta u Splitu. Četverogodišnji studij strojarstva osnovan je 1976. Godine 1980. završena je izgradnja nove zgrade Fakulteta na lokaciji Visoka (bez velikog amfiteatra), Organizacija Fakulteta sa zavodima uvedena je 1983. i nije se znatno mijenjala do danas.

U razdoblju 1996–98. uvedene su nove komunikacijsko-informacijske infrastrukture. U suradnji s Hrvatskom akademskom mrežom CARNet i Ministarstvom znanosti i tehnologije projektirana je i uvedena lokalna računalna mreža. Godine 2002. ustrojena su dva nova dodiplomska studijska programa: Računarstvo i Industrijsko inženjerstvo. U okviru Bolonjskoga procesa Fakultet 2005. oblikuje studijske programe preddiplomske i diplomske razine, a 2006. nastala su i dva poslijediplomska sveučilišna studijska programa za stjecanje doktorata znanosti: Elektrotehnika i informacijska tehnologija i Strojarstvo. Fakultet je preseljen u novoizgrađene prostore 2008.

Dekani Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje

Organizacija

Fakultet čini pet zavoda i jedan odsjek: Zavod za elektroenergetiku, Zavod za matematiku i fiziku, Zavod za elektroniku i računarstvo, Zavod za proizvodno strojarstvo, Zavod za strojarstvo i brodogradnju i Odsjek općih predmeta.

Zavod za elektroenergetiku. Zavod čine 23 laboratorija i šest katedri. Njegova djelatnost obuhvaća znanstveni, nastavni i visokostručni rad iz područja elektroenergetike, elektromotornih pogona i industrijske automatizacije, uključujući proizvodnju, prijenos, potrošnju električne energije te njenu primjenu u industriji, transportu i drugim granama gospodarstva, analizu, razvoj i optimiranje elektroenergetskih mreža i proizvodnih objekata te proces planiranja, upravljanja i racionalizacije elektroenergetskoga sustava.

Zavod za matematiku i fiziku. Zavod čini sedam laboratorija i dvije katedre. Njegova djelatnost obuhvaća znanstveni, nastavni i visokostručni rad iz područja matematike i fizike. U zavodu je na području matematike razvijen jedan od najnaprednijih pretraživača weba prilagođen hrvatskomu jeziku. Na području fizike radi se na projektima koji nastoje razjasniti podrijetlo mase čestica, pridonijeti razumijevanju strukture svemira i ostalih fundamentalnih pitanja iz područja fizike elementarnih čestica. U prostorima Zavoda za matematiku i fiziku od 2000. djeluje i Centar za znanstveno računanje Sveučilišta u Splitu, u okviru kojega se razvija računalni sustav za paralelno i distribuirano računanje.

Zavod za elektroniku i računarstvo. Zavod čini 37 laboratorija i deset katedri. Njegova djelatnost obuhvaća znanstveni, nastavni i visokostručni rad iz područja elektronike, računarstva, informacijske i komunikacijske tehnologije te automatike i sustava. Bavi se bežičnom komunikacijom, antenskim sustavima, elektromagnetskim mjerenjima i pomorskom radiokomunikacijom. Sustavi za simulacije i mjerenja razvijeni uz pomoć snažnih računala u laboratorijima ovoga zavoda pomogli su, na primjer, u kreiranju sustava vizualnog prepoznavanja požara.

Zavod za proizvodno strojarstvo. Zavod čini 14 laboratorija i tri katedre. Njegova djelatnost obuhvaća znanstveni, nastavni i visokostručni rad iz područja strojarskih tehnologija, uključujući ispitivanja materijala, tehnologije obrade, projektiranje proizvodnih procesa, 3D modeliranje te organizaciju proizvodnje.

Zavod za strojarstvo i brodogradnju. Zavod čini 14 laboratorija i osam katedri. Njegova djelatnost obuhvaća znanstveni, nastavni i visokostručni rad iz područja strojarstva i brodogradnje uključujući oblikovanje strojarskih konstrukcija, problematiku strojarske energetike te djelatnosti projektiranja i konstruiranja u brodogradnji. U laboratorijima se proučava primjena pogonskih goriva i sustava, aerodinamički modeli, pomorska hidrodinamika i podvodne konstrukcije te se izrađuju vozila budućnosti.

Odsjek općih predmeta. Odsjek obuhvaća kolegije stranih jezika, društvenih znanosti i tjelesne kulture.

Knjižnica. Osnovana je po osnivanju Fakulteta. Prikuplja, obrađuje i daje na uporabu literaturu, časopise i informacije potrebne za znanstveno-nastavnu i stručnu djelatnost. Do 1962. sadržavala je 1500 svezaka, a danas sadrži više od 17 000 svezaka stručnih knjiga, više od 350 naslova časopisa te 5000 primjeraka udžbeničke literature, a na raspolaganju je i studentska čitaonica.

Nastava

Od osnutka fakulteta 1960. do 2015. diplomiralo je približno 8000 studenata, obranjena su 104 magistarska rada i 66 doktorskih. Nastava se odvija na tri razine: trogodišnji preddiplomski studij, dvogodišnji diplomski studij, jednogodišnji poslijediplomski specijalistički studij i trogodišnji doktorski studij.

Fakultet nudi studijske programe preddiplomske razine: Elektrotehnika i informacijska tehnologija (sa smjerovima Automatika i sustavi, Elektronika i računalno inženjerstvo, Elektrotehnika i Komunikacijska i informacijska tehnologija), Računarstvo, Strojarstvo, Brodogradnja i Industrijsko inženjerstvo, te studijske programe diplomske razine: Automatika i sustavi, Elektrotehnika (sa smjerovima Automatizacija i pogoni i Elektroenergetski sustavi), Elektronika i računalno inženjerstvo (sa smjerovima Elektronika i Računalno inženjerstvo), Komunikacijska i informacijska tehnologija (sa smjerovima Telekomunikacije i informatika i Bežične komunikacije), Računarstvo, Strojarstvo (sa smjerovima Konstrukcijsko-energetsko strojarstvo, Računalno projektiranje i inženjerstvo, Proizvodno strojarstvo), Industrijsko inženjerstvo i Brodogradnja. Osim toga organizirana su četiri stručna studija: Elektrotehnika, Računarstvo, Strojarstvo i Brodogradnja. Od 2006. postoje i dva poslijediplomska sveučilišna studijska programa za stjecanje doktorata znanosti: Elektrotehnika i informacijska tehnologija i Strojarstvo.

Znanost

U proteklih 50 godina znanstvenici FESB-a sudjelovali su na nekoliko stotina znanstvenih projekata. U okviru znanstvene aktivnosti ostvarena je suradnja s mnogobrojnim srodnim domaćim i inozemnim ustanovama. Rezultat znanstvene aktivnosti ogleda se u približno 350 radova objavljenih u CC časopisima, 430 radova u drugim časopisima i 1500 radova u zbornicima skupova.

Fakultet organizira znanstvene i stručne konferencije, simpozije, radionice, ljetne škole, primjerice: International Conference on Software, Telecommunications and Computer Networks – SoftCOM (organizira se svake godine, od 1991), LHC Days in Split (svake dvije godine od 1996), Mechanical Technologies and Structural Materials (organizira se svake godine, od 2010), International Multidisciplinary Conference on Computer and Energy Science: SpliTech, International Exergy, Energy and Environment Symposium (IEEES-9), Advance Technologies for Developing Countries, Adriatic School on Particle Physics and Physics Informatics, International Workshop on the Self Reproducing Solar Station, International Workshop on Accurate Solution of Eigenvalue Problems, 25th, 27th, 29th World Conference on Boundary Elements, Code camp – Code development for integrated modelling, Thematic CERN School of Computing, COST TUI1208 – Civil Engineering Applications in Ground penetrating Radar General Meeting itd.

Na Fakultetu djeluje devet znanstvenih skupina koje istražuju: komunikacijske tehnologije i obradu signala, obnovljivu energiju, radiokomunikacijske sustave i sklopove, digitalnu obradu slika, električna mjerenja i obradu signala, komunikacijske i informacijske sustave, električne strojeve i elektromotorne pogone, nanoelektroniku i fotonaponsku pretvorbu, elektromagnetsku kompatibilnost i numeričke metode u elektronici.

Na Fakultetu djeluju ili su djelovali znanstvenici nagrađeni Državnim nagradama za znanost: Ivica Puljak (2013),→ Frano Barbir (2012), Dino Lovrić (2011), Dragan Poljak (2003) te dobitnik Nagrade »Nikola Tesla« Anton Afrić (1976).

Nakladništvo

Izdan je niz nastavnih tekstova: 17 sveučilišnih udžbenika i 18 skripata, velik broj zbirki zadataka te uputa za laboratorijske vježbe. Fakultet u suradnji s Udrugom za komunikacijske i informacijske tehnologije od 2005., približno četiri puta godišnje, izdaje časopis Journal of Communications Software and Systems (JCOMSS) koji je trenutačno indeksiran u bazi SCOPUS. Fakultet je u suradnji s Fakultetom građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu suizdavač znanstvenog časopisa International Journal for Engineering Modelling koji je citiran u bazi SCOPUS. Studenti Fakulteta izdavali su niz studentskih listova: Životarenje (1969), Spone (1971–72), Na sav glas (1972–73), FESB (1973–86), STOP (1997), CyberFESB (2004–05).

-uputnica u natuknici: Bagat; Bartolić Ljerka; Buljan Rudolf;

1919–26.   Elektroinženjerski odjel na Tehničkoj visokoj
školi

1926–30.   Elektrotehnički odjel Tehničkog fakulteta

1931−42.   Elektrotehnički odsjek Tehničkog fakulteta

1943−45.   Elektrotehnički odjel Tehničkog fakulteta

1945/46.    Strojarski odjel (sa Elektrotehničkim
otsjekom) Tehničkog fakulteta – promjena
već 1946/47.

1946−55.   Elektrotehnički odsjek Tehničkog fakulteta

1956–94.   Elektrotehnički fakultet

od 1995.     Fakultet elektrotehnike i računarstva

Početci studija elektrotehnike – Elektroinženjerski odjel na Tehničkoj visokoj školi (1919).

Prvobitni prostori Škole bile su prostorije tadašnje Kraljevske zemaljske ženske stručne škole i južno krilo Kraljevske zemaljske muške obrtne škole (danas Rooseveltov trg 6)

Tehnička visoka škola je 1926. postala Tehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

u razdobljima 1931−42. i 1946−56. odjeli su se nazivali odsjecima.

do 1944. diplomiralo 180 elektrotehničkih inženjera

Akademska godina 1945/46.  – Strojarskom odjelu (koji je sadržavao Strojarski, Elektrotehnički i Brodarski otsjek)

1946/47. Elektrotehnički odsjek

1956. odluku o podjeli Tehničkoga fakulteta na četiri samostalna fakulteta: Elektrotehnički fakultet

direct quote:

Studij elektrotehnike utemeljen je na Elektro-inženjerskom odjelu Tehničke visoke škole. Osnutkom Tehničkoga fakulteta 1926. nastava elektrotehnike odvijala se unutar zajedničkoga Strojarsko i elektro-inženjerskog odjela, od 1930. kao elektrotehnički smjer Strojarsko-inženjerskog odjela, od 1931. Strojarsko-inženjerskog otsjeka, od 1935. Strojarskog otsjeka te od 1942. Strojarskog odjela. Godine 1946. Elektrotehnički odsjek, kojega je sljednik zagrebački Fakultet elektrotehnike i računarstva, postao je zasebna ustrojbena jedinica. Nastavu su držali profesori → Josip Lončar, M. Plohl i → Juro Horvat okupljeni oko Laboratorija za električna mjerenja osnovanoga 1924 (od akademske godine 1936/37. Laboratorij za osnove elektrotehnike). Godine 1925. osnovan je Zavod za elektrotehniku (M. Plohl; od 1995. Zavod za elektrostrojarstvo i automatizaciju), 1934. Zavod za visoki napon (J. Horvat; od 1978. Zavod za visoki napon i energetiku), akademske godine 1938/39. Zavod za slabu struju (M. Plohl; od 1994. Zavod za elektroničke sustave i obradbu informacija) te 1949. Zavod za osnove elektrotehnike i električka mjerenja (J. Lončar).

Nakon II. svj. rata na Elektrotehničkom odsjeku Strojarskog odjela ostalo je samo nekoliko nastavnika. U tom su razdoblju ipak ostvareni važni rezultati u nastavnom i znanstvenome radu Fakulteta, usmjereni prema poticanju elektroindustrije i radioindustrije u zemlji. Najveće zasluge pripadaju J. Lončaru i → Antonu Dolencu, koji su prve dvije školske godine održavali nastavu iz elektrotehnike. Do utemeljenja Elektrotehničkoga fakulteta 1956. ustrojeni su Zavod za visokofrekventnu tehniku 1943 (→ Mirko Soukup; od 1994. Zavod za elektroniku, mikroelektroniku, računalne i inteligentne sustave), Zavod za telekomunikacije 1951. (→ Vladimir Matković), Zavod za kontrolne i signalne uređaje 1954. (→ Vladimir Muljević; od 2005. Zavod za automatiku i računalno inženjerstvo), Zavod za elektroakustiku (→ Tihomir Jelaković), Zavod za emisione uređaje (→ Roman Galić); danas Zavod za radiokomunikacije). Na Elektrotehničkom odsjeku postojali su smjerovi jake i slabe struje.

Istaknuti nastavnici Elektrotehničkog odsjeka bili su od akademske godine 1948/49. Viktor Pinter, Petar Butković i Vladimir Žepić, od 1949/50. Mladen Hegedušić i Vinko Albert, od 1950/51. → Božidar Stefanini, od 1951/52. Đuro Švarc, od 1953/54. Mladen Dokmanić, → Hrvoje Požar i V. Muljević. Do osnutka Elektrotehničkoga fakulteta 1956. diplomiralo je ukupno 750 studenata elektrotehničke struke.

ELKA d. o. o., poduzeće za proizvodnju električnih kabela osnovano 1927. sa sjedištem u Zagrebu.

Tvornica je prvotno započela s proizvodnjom u Velikom Bečkereku 1924. Preseljenjem u Zagreb u tvornici bačava Arko u Bačvarskoj ulici 1927. poduzeće je službeno osnovano kao ELKA – društvo za elektrotehniku i tvornicu kabela d. d. U prvoj godini proizvedeno je 80 t instalacijskih vodova izoliranih gumom, radioničkih gajtana, slabostrujnih žica za zvonca, armiranih crnih cijevi i spojnog pribora za rasvjetne instalacije. God. 1938. kupljeno je nekoliko rabljenih strojeva za opletanje pamučnom pređom i čeličnom žicom. Zbog nestašice bakrenih žica, Elka je proizvodila i prodavala instalacijske vodove s aluminijskim vodičem i gumenom izolacijom. Pred izbijanje II. svj. rata proizvodnja je proširena na kabele s zaštićenim metalnim trakama i na vodove za neonsku rasvjetu, dok je u poduzeću bilo zaposleno oko 100 radnika i službenika, proizvodnja je iznosila 900 t. Za rata poduzeće je nastavilo s radom u manjem obujmu.

Nakon rata poduzeće je potpalo pod Elektro-industriju Hrvatske i nastavilo proizvodnju. Iduće godine sva imovina je bila nacionalizirana i prešla u državno vlasništvo. Proizvodnja je 1947. iznosila 1627 t s ukupno 250 zaposlenih. Iste godine počela je proizvodnja brodskih kabela s olovnim plaštom i lakirane žice na lak pećima iz poduzeća Rade Končar u Zagrebu. U narednom razdoblju poduzeće je dobilo na važnosti jer su njeni proizvodi, posebice višežilni signalni kabeli s gumenom izolacijom i olovnim plaštom bili značajni za ostvarenje plana elektrifikacije i industrijalizacije zemlje. Do 1950. pokrenuta je proizvodnja dinamo žice izolirane svilom i pamučnom pređom, slabostrujnih priključnih gajtana, mikrofonskog kabela i razvodnih telefonskih kabela. Iduće godine razvijena je proizvodnja vodova i energetskih kabela izoliranih termoplasticima. Prvi izvoz vodova i kabela ostvaren je 1952. u zemlje Srednjega Istoka. Proizvodnja telefonskih kabela s termoplastičnom izolacijom započeta 1953, a proizvodnja armiranih crnih cijevi tipa Bergmann prepuštana je tvornici Katran 1959. Prvi investicijski radovi na novoj lokaciji na Žitnjaku započeli su 1962, dok je 1966. prva oprema za proizvodnju vodova i kabela izoliranih s termoplasticima preseljena tamo. God. 1966. proizveden je prvi 10 kV energetski kabel s aluminijskim vodičem i PVC izolacijom, 1974. prvi 20 kV kabel sa stabiliziranim polietilenom, dok od 1977. poduzeće proizvodi 20 i 35 kV kabele s umreženim polietilenom i etilen propilenom.

Značajnija ulaganja započela su 1970. nabavkom specijalne oprema i ulaganjem u novi prostor na Žitnjaku čime je započeo nagli razvoj proizvodnje telekomunikacijskih vodova i kabela. Nabavljeni su novi strojevi za použenje telefonskih kabela i odgovarajuća ispitna oprema, izgrađena je Energana koja je osiguravala tehnološku paru, komprimirani zrak i recirkulaciju rashladne vode, puštene su u rad visokoproduktivne linije za brizganje izolacije termoplasticima za žile telefonskih kabela. God. 1972. pušten je u rad novi pogon za proizvodnju mikrokabela u Tugonici pokraj Zlatar Bistrice. U narednom razdoblju pušteno je u rad nekoliko strojeva za použenje i nove linije za kontinuiranu vulkanizaciju, te strojeva u proizvodnju telekomunikacijskih kabela.

Elka je 1973. bila suosnivač Poslovnih zajednica Impuls Zagreb i Jugoslavenske kabelske industrije Beograd čija je svrha bila povezivanje poduzeća koja su se bavila sličnom proizvodnom djelatnošću. Sljedeće godine ELKA se povezala u Poslovnu zajednicu proizvođača i prerađivača bakra Jugobakar – Beograd. Novom reorganizacijom 1974. poduzeće je bilo podijeljeno u pet OOUR-a (Namotaji, Održavanje i energetika, Guma, Metal i Mikrokabel) i Radnu zajednicu. Od 1976. OOUR Mikrokabel – Tugonica bio je član Zajednice industrije naoružanja i vojne opreme Jugoslavije – Beograd. OOUR Metalna užarija iz poduzeča Otočanke u Zadru pripojena je poduzeću 1979. čime je Elka dobila proizvodnju čelične nosive užadi i aluminijsko-čelične užadi za dalekovode. Iste je godine ELKA u suradnji s talijanskom tvornicom kabela Pirelli proizvela i položila podmorski kabel naponskog nivoa 20 i 35 kV u dužini oko 120 km žila kabela za energetsko povezivanje otoka srednjeg i sjevernog Jadrana.

Do sredine 1980-im u poduzeću je investirano u mješaonu za elastomere, strojeve za izvlačenje žice, strojeve za sukanje i použavanje vodića, stroj za galvansko kositrenje, liniju za kontinuiranu vulkanizaciju. Po licenci američkog poduzeća General Electric Elka je započela proizvodnju punjenog umreživov polietilena za energetske kabele do 35 kV. Poduzeće je u potpunosti preseljeno na Žitnjak 1986. Iste godine proizvodnja je iznosila 25 600 t, broj radnika bio je oko 1800. Izvozilo se 44 zemlje. God. 1988. započela je proizvodnja svjetlovodnih kabela.

Nakon osamostaljenja RH, Elka je 1993. završila proces pretvorbe iz društvenoga poduzeća u privatno, odn. dioničko društvo. Poduzeće je tada imalo oko 1600 zaposlenih, a proizvodni program obuhvaćao je 20 osnovnih skupina kabelske proizvodnje. U narednom razdoblju pokrenuta je proizvodnja naprednih telekomunikacijskih i energetskih kabela, uključujući kabele za ADSL i VDSL tehnologije, te certificiranje srednjenaponskih i visokonaponskih kabela u VDE i Kema institutima. Poduzeće se od 2010-ih fokusiralo na proizvodnju visokotehnoloških kabela, kao što su samoregulirajući grijači kabeli, certificiranje brodskih bezhalogenih teško gorivih kabela, te srednjonaponskih i visokonaponskih kabela. God. 2019. razvili su srednjonaponske kabele za direktno polaganje u zemlju. Od 2021. poduzeće posluje u sklopu slovenske Iskre. Elka je danas vodeći proizvođač električnih kabela u ovom dijelu Europe, te je dobitnica plakete Zlatna kuna od Hrvatske gospodarske komore za najuspješnije trgovačko društvo u gradu Zagrebu u 2024. u kategoriji velikih trgovačkih društava. Profilirala se u smjeru energetskih kabela naponskog nivoa do 132 kV. Ima 252 zaposlena s godišnjom proizvodnjom od 25 000 t.