Braum, Franjo (Zagreb, 14. III. 1914 – Zagreb, 14. VI. 1993), geodet, stručnjak za područje fotogrametrije.

Diplomirao je 1939. na Geodetsko-kulturnotehničkom odjelu Tehničkoga fakulteta u Zagrebu (→ Geodetski fakultet). Doktorirao je na tehničkoj visokoj školi u Zürichu (ETH Zürich) 1960. disertacijom Die Beseitigung der Modelldeformationen in Senkrechtaufnahmen durch die Änderung der relativen oder der inneren Orientierung. Najprije je radio na lokalnoj triangulaciji općine Kuzminje (Vojvodina), a 1940. odlazi u Jenu, gdje se u poduzeću Zeiss-Aerotopograph specijalizirao u fotogrametriji, te je zatim dva mjeseca boravio na Tehničkoj visokoj školi u Dresdenu (TH Dresden). Za II. svj. rata radio je u Zemljopisnom zavodu u Zagrebu kao geodetski inženjer na poslovima nivelmana te na izradbi i obnovi topografskih karata, a istodobno je honorarno predavao na Tehničkome fakultetu. U Ministarstvu građevina NRH radio je 1945–46. Od 1947. bio je zaposlen na Tehničkome fakultetu gdje je u zvanje redovitoga profesora izabran 1963. Predavao je kolegije Fotogrametrija, Kartografija, Fotografija. Bio je osnivač i voditelj Zavoda za fotogrametriju (1959–84), dekan (1966–68) te prodekan (1968–69) Geodetskoga fakulteta u Zagrebu. Umirovljen je 1984. Predavao je i na drugim studijima u Beogradu, Ljubljani i Zagrebu.

Znanstveno i stručno bavio se područjem orijentacije fotogrametrijskih snimki. Radio je na preciznom nivelmanu Zagreba 1947–48. a 1948. izveo je terestričko snimanje, prvo u Hrvatskoj, kanjona Rječine. Uz mnoštvo objavljenih znanstvenih radova u zemlji i inozemstvu, autor je devet sveučilišnih udžbenika među kojima se ističu Elementarna fotogrametrija (1969) i Fotogrametrijsko snimanje (1973). Od 1975. bio je stalni, a od 1988. počasni član Comité International de Photogrammétrie Architecturale (CIPA) u Parizu. Od 1977. bio je član suradnik JAZU-a (danas HAZU). Dobitnik je Nagrade za znanstveni rad »Nikola Tesla« 1979.

-uputnica u natuknici Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti

Borčić, Branko (Prnjavor, BiH, 8. VI. 1908 – Beograd, 4. VII. 1977), geodet i kartograf, stručnjak za geodetsku kartografiju.

Diplomirao je 1932. na Geodetsko-kulturno-inženjerskom odjelu Tehničkoga fakulteta u Zagrebu (od 1962. → Geodetski fakultet). Doktorirao je na ljubljanskome fakultetu za arhitekturu, građevinarstvo i geodeziju 1964. disertacijom Matematička podloga karte svijeta u mjerilu 1 : 1 000 000. U Beogradu je radio u Odjeljenju katastra i državnih dobara Ministarstva financija 1934–44., načelnik Naučnog i Geodetskog odsjeka Vojnogeografskog instituta bio je 1945–51; ujedno je bio honorarni nastavnik na Tehničkoj visokoj školi 1946–51. Od 1951. bio je zaposlen na Tehničkome fakultetu u Zagrebu, od 1960. u zvanju redovitoga profesora. Predavao je kolegij Kartografiju. Bio je prvi šef novoosnovane Katedre za kartografiju 1951., te predstojnik Zavoda za kartografiju i reprodukciju karata 1956–74. Predavao je i na drugim studijima u Beogradu, Sarajevu i Zagrebu.

Znanstveno i stručno bavio se problemima matematičke i geodetske kartografije, te toponimima i kartografskom terminologijom. Kao geodet (1934–51) organizirao je, izvodio izmjere i sudjelovao u izradbi katastarskih karata za više gradskih naselja. Zaslužan je za uspjeh probne aerofotogeometrijske izmjere općine Mlado Nagoričane (1937–38). Među praktičnim radovima ističu se mjerenje radovljičkog bazisa kraj Bleda (1950) i bazisa između Odre i Velike Gorice kraj Zagreba (1951). Uz mnoštvo objavljenih znanstvenih radova, autor je udžbenika Gaus-Krigerova projekcija. Teorija i primena u državnom premeru (1955), Matematička kartografija (Kartografske projekcije) (1955), Stari koordinantni sustavi na području SR Hrvatske i njihova transformacija u sustave Gauss-Krügerove projekcije (s N. Frančulom, 1969) i Gauss-Krügerova projekcija meridijanskih zona (1976). Sudjelovao je u pripremi drugoga izdanja Multilingual Dictionary of Technical Terms in Cartography, te bio suradnik i autor u Višejezičnom kartografskom rječniku (1977).

Bilajbegović, Asim (Čaplje kraj Sanskog Mosta, BiH, 1. I. 1950 – Zagreb, 15. XII. 2020), geodet, jedan od prvih koji je u Hrvatskoj rabio GPS tehnologiju.

Srednju geodetsku tehničku školu završio je u Sarajevu (1969), geodeziju je diplomirao na → Geodetskom fakultetu u Zagrebu (1974), a doktorirao je u Institutu za teorijsku geodeziju u Bonnu 1978. disertacijom Die theoretischen Mondgezeiten und ihre Genauigkeit mit Anwendung auf die geodätischen Abstandsmessungen zum Mond. U Zagrebu se na Geodetskome fakultetu zaposlio 1978., od 1993. bio je redoviti profesor, te dekan fakulteta (1985–87). Držao je predavanja iz kolegija Viša geodezija, Gravimetrija, Geodetska geofizika. Vodio je mnoga znanstvena istraživanja, među kojima i Istraživanje osnovnih geodetskih i astronomskih parametara (od 1986), te Osnovne geodetske radove prostornog informacijskog sustava RH (od 1991. s → Miljenkom Solarićem). Od 1992. bio je nacionalni koordinator RH i Republike Slovenije za geodetske radove u okviru srednjoeuropske inicijative (bivše Heksagonale). Od 1994. do umirovljenja 2015. radio je kao profesor geodezije na visokoj tehničkoj školi (Hochschule für Technik und Wirtschaft) u Dresdenu, gdje je držao predavanja iz područja zemljomjerstva i inženjerske geodezije (osobito primjene globalnih navigacijskih satelitskih sustava i inercijalnih sustava u tunelogradnji). Unatoč boravku u Dresdenu nastavio je znanstvenu i stručnu suradnju sa zagrebačkim Geodetskim fakultetom te Odsjekom za geodeziju i geoinformatiku Građevinskog fakulteta u Sarajevu. Objavio je nekoliko udžbenika na njemačkom, engleskom i hrvatskom jeziku (Optimiranje geodetskih mreža, 1983). Suautor je mnogobrojnih knjiga, među kojima i Osnovni geodetski radovi – suvremene metode GPS (1991; s B. Hofmann-Wellenhofom i H. Lichteneggerom).

kratka biografija na računalu J. Tolj, foto iz Končarevca srpanj/kolovoz 2018.