Bilajbegović, Asim (Čaplje kraj Sanskog Mosta, BiH, 1. I. 1950 – Zagreb, 15. XII. 2020), geodet, jedan od prvih koji je u Hrvatskoj rabio GPS tehnologiju.
Srednju geodetsku tehničku školu završio je u Sarajevu (1969), geodeziju je diplomirao na → Geodetskom fakultetu u Zagrebu (1974), a doktorirao je u Institutu za teorijsku geodeziju u Bonnu 1978. disertacijom Die theoretischen Mondgezeiten und ihre Genauigkeit mit Anwendung auf die geodätischen Abstandsmessungen zum Mond. U Zagrebu se na Geodetskome fakultetu zaposlio 1978., od 1993. bio je redoviti profesor, te dekan fakulteta (1985–87). Držao je predavanja iz kolegija Viša geodezija, Gravimetrija, Geodetska geofizika. Vodio je mnoga znanstvena istraživanja, među kojima i Istraživanje osnovnih geodetskih i astronomskih parametara (od 1986), te Osnovne geodetske radove prostornog informacijskog sustava RH (od 1991. s → Miljenkom Solarićem). Od 1992. bio je nacionalni koordinator RH i Republike Slovenije za geodetske radove u okviru srednjoeuropske inicijative (bivše Heksagonale). Od 1994. do umirovljenja 2015. radio je kao profesor geodezije na visokoj tehničkoj školi (Hochschule für Technik und Wirtschaft) u Dresdenu, gdje je držao predavanja iz područja zemljomjerstva i inženjerske geodezije (osobito primjene globalnih navigacijskih satelitskih sustava i inercijalnih sustava u tunelogradnji). Unatoč boravku u Dresdenu nastavio je znanstvenu i stručnu suradnju sa zagrebačkim Geodetskim fakultetom te Odsjekom za geodeziju i geoinformatiku Građevinskog fakulteta u Sarajevu. Objavio je nekoliko udžbenika na njemačkom, engleskom i hrvatskom jeziku (Optimiranje geodetskih mreža, 1983). Suautor je mnogobrojnih knjiga, među kojima i Osnovni geodetski radovi – suvremene metode GPS (1991; s B. Hofmann-Wellenhofom i H. Lichteneggerom).