Glavni indeks

Čovjek i svemir, astronomsko-astronautički i popularnoznanstveni časopis Zvjezdarnice u Zagrebu. Izlazi od 1956. pod nazivom Zemlja i svemir, a 1970. mijenja naziv u Čovjek i svemir. U razdoblju 1963−86. izlazio je i esperantski oblik časopisa pod nazivom Homo kaj kozmo (urednici G. Divjaković 1963−84., D. Mikuličić 1985−86). Časopis izlazi četiri puta godišnje, a prvenstveno je namijenjen učenicima i nastavnicima te astronomima amaterima. Na popularan način objašnjavaju se aktualne informacije iz astronomije, astrofizike, astronautike i drugih znanosti. Časopis izlazi uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.

 

Glavni urednici časopisa Čovjek i svemir
Oliver Wittasek 1956−58.
Branko Margetić 1958−59.
Branko Margetić, Milovan Ljubić, Juraj Golubić 1960−61.
Milovan Ljubić 1961−62.
Vladis Vujnović 1963−64.
Zlatko Britvić 1965­−66., 1981−82.
Dragan Miličić 1966.
Branka Römer 1967−68.
Branka Römer, Gabrijel Divjanović 1968−69.
Gabrijel Divjanović 1969−78.
Zdenko Marković 1978−82., 1985−2000.
Damir Mikuličić 1984−85.
Sanjin Kovačić 1999−2002.
Dane Roša 2002−07.
Ivan Romštajn od 2008.

 

Černelč, Jože (Bistrica ob Sotli, Slovenija, 13. VII. 1920 – Zagreb, 2. VIII. 2008), elektrotehnički inženjer, stručnjak za elektrostrojarstvo.

Diplomirao je 1952. na Elektrotehničkom odsjeku (kasnije Elektrotehnički fakultet, danas → Fakultet elektrotehnike i računarstva) Tehničkoga fakulteta u Zagrebu. U Institutu tvornice »Rade Končar« radio je 1953–59. Bio je ravnatelj sektora za razvoj automatske regulacije i opreme za nuklearna postrojenja. Radio je na razvoju i nadzoru pogona sustava kvadropolnih leća instaliranog u protonski sinkrotron CERN-a – motorgeneratorskom postrojenju snage 320 kW upravljanom tranzistorskim pojačalom i amplidinom, što je vrhunsko tehničko ostvarenje toga vremena. Predavao je 1959–80. na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu, od 1971. kao izvanredni profesor. Uveo je kolegije Regulacijska tehnika i Regulacija električnih strojeva te Laboratorij regulacije električnih strojeva u kojem su studenti kroz kroz diplomske i seminarske radove projektirali i gradili sustave regulacije elektromotornih pogona, time stvaravši opremu laboratorija. Utemeljio je i vodio katedru Automatike na Tehničkoj vojnoj akademiji KoV u Zagrebu (→ Centar vojnotehničkih škola KoV JNA General armije Ivan Gošnjak). Područja su njegova znanstvenoistraživačkog i stručnog djelovanja bila elektrostrojarstvo i automatska regulacija električnih strojeva i postrojenja. Autor je sveučilišne skripte Regulacija električnih strojeva (s N. Pašalićem, 1968). Bio je glavni urednik časopisa Automatika (1960–84). Dobitnik je Nagrade »Nikola Tesla« 1967. i Zlatne plakete »Josip Lončar« 1979/80.

Corubolo, Ivo (Skradin, 18. VIII. 1905 – Zagreb, 24. V. 1994), farmaceutski i kemijski inženjer, zaslužan za znanstveno utemeljenje farmaceutske tehnologije u Hrvatskoj.

Na tadašnjem Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu diplomirao je farmaciju 1927., potom i kemiju te doktorirao iz područja kemije 1938. Bio je vlasnik ljekarne u Zagrebu 1937–48. Na Farmaceutskom fakultetu u Zagrebu (→ Farmaceutsko-biokemijski fakultet), u Zavodu za farmaceutsku tehnologiju, radio je 1949–54. Ondje je položio znanstvene temelje farmaceutskoj tehnologiji te je 1952. osnovao i uredio fakultetsku ljekarnu. Predavao je kolegij iz receptologije. Od 1960. vodio je farmaceutsku djelatnost u Republičkom zavodu za zaštitu zdravlja, izgradio i uredio velik broj ljekarni te 1954–60. vodio analitički laboratorij u 20. narodnoj apoteci u Zagrebu. Umirovljen je 1970. Bavio se istraživanjima ražene glavice, postupcima analize ljekovitih pripravaka te općenito farmaceutsko-tehnološkom praksom te organizacijom i zadatcima ljekarničke službe. Autor je priručnika Magistralna receptura (1956), surađivao je na izradbi drugog i trećeg izdanja Jugoslavenske farmakopeje (Farmaceutski glasnik, 1947., 1954; Medika, 1956–58). Dobitnik je medalje »Julije Domac« Farmaceutskoga društva Hrvatske 1974.