Černelč, Jože (Bistrica ob Sotli, Slovenija, 13. VII. 1920 – Zagreb, 2. VIII. 2008), elektrotehnički inženjer, stručnjak za elektrostrojarstvo.

Diplomirao je 1952. na Elektrotehničkom odsjeku (kasnije Elektrotehnički fakultet, danas → Fakultet elektrotehnike i računarstva) Tehničkoga fakulteta u Zagrebu. U Institutu tvornice »Rade Končar« radio je 1953–59. Bio je ravnatelj sektora za razvoj automatske regulacije i opreme za nuklearna postrojenja. Radio je na razvoju i nadzoru pogona sustava kvadropolnih leća instaliranog u protonski sinkrotron CERN-a – motorgeneratorskom postrojenju snage 320 kW upravljanom tranzistorskim pojačalom i amplidinom, što je vrhunsko tehničko ostvarenje toga vremena. Predavao je 1959–80. na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu, od 1971. kao izvanredni profesor. Uveo je kolegije Regulacijska tehnika i Regulacija električnih strojeva te Laboratorij regulacije električnih strojeva u kojem su studenti kroz kroz diplomske i seminarske radove projektirali i gradili sustave regulacije elektromotornih pogona, time stvaravši opremu laboratorija. Utemeljio je i vodio katedru Automatike na Tehničkoj vojnoj akademiji KoV u Zagrebu (→ Centar vojnotehničkih škola KoV JNA General armije Ivan Gošnjak). Područja su njegova znanstvenoistraživačkog i stručnog djelovanja bila elektrostrojarstvo i automatska regulacija električnih strojeva i postrojenja. Autor je sveučilišne skripte Regulacija električnih strojeva (s N. Pašalićem, 1968). Bio je glavni urednik časopisa Automatika (1960–84). Dobitnik je Nagrade »Nikola Tesla« 1967. i Zlatne plakete »Josip Lončar« 1979/80.

Corubolo, Ivo (Skradin, 18. VIII. 1905 – Zagreb, 24. V. 1994), farmaceutski i kemijski inženjer, zaslužan za znanstveno utemeljenje farmaceutske tehnologije u Hrvatskoj.

Na tadašnjem Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu diplomirao je farmaciju 1927., potom i kemiju te doktorirao iz područja kemije 1938. Bio je vlasnik ljekarne u Zagrebu 1937–48. Na Farmaceutskom fakultetu u Zagrebu (→ Farmaceutsko-biokemijski fakultet), u Zavodu za farmaceutsku tehnologiju, radio je 1949–54. Ondje je položio znanstvene temelje farmaceutskoj tehnologiji te je 1952. osnovao i uredio fakultetsku ljekarnu. Predavao je kolegij iz receptologije. Od 1960. vodio je farmaceutsku djelatnost u Republičkom zavodu za zaštitu zdravlja, izgradio i uredio velik broj ljekarni te 1954–60. vodio analitički laboratorij u 20. narodnoj apoteci u Zagrebu. Umirovljen je 1970. Bavio se istraživanjima ražene glavice, postupcima analize ljekovitih pripravaka te općenito farmaceutsko-tehnološkom praksom te organizacijom i zadatcima ljekarničke službe. Autor je priručnika Magistralna receptura (1956), surađivao je na izradbi drugog i trećeg izdanja Jugoslavenske farmakopeje (Farmaceutski glasnik, 1947., 1954; Medika, 1956–58). Dobitnik je medalje »Julije Domac« Farmaceutskoga društva Hrvatske 1974.