Čubranić, Nikola (Baška, 13. IX. 1905 – Zagreb, 6. II. 1989), geodet, stručnjak za trigonometrijska mjerenja.

Diplomirao je 1931. na Geodetsko-kulturno-tehničkom odjelu Tehničkoga fakulteta u Zagrebu (od 1962. → Geodetski fakultet), gdje je 1945. doktorirao disertacijom Trigonometrijsko mjerenje visina i njegova praktična upotreba. Kao student sudjelovao je u premjerima gradova Požarevca 1927., Šapca 1928. i Skoplja 1929., a nakon završetka fakulteta radio je na komasacijama zemljišta u Srijemu. Od 1932. radio je u Odjeljenju katastra i državnih dobara Ministarstva financija Kraljevine Jugoslavije na novom premjeru i triangulaciji na teritoriju Srbije, Makedonije, Hrvatske, Bosne i Slovenije. Samostalno je snimio katastarske općine Creovica, Užička Požega, Dražinovci, Otanj, Vranjani. Rukovodio je izmjerom gradova Zaječara i Varaždina. Premješten je u Ljubljanu gdje je samostalno izveo gradsku triangulaciju (1938–39), zatim je prebačen na triangulaciju I. reda na području Hrvatske i Slovenije (1939–40), a potom u Centralnu službu u Beograd na mjesto nadzornika i referenta za triangulaciju (1940–41). Od 1941. radio je u Zagrebu u Katastru i Državnoj izmjeri na zadatcima izmjere i triangulacije. Nakon II. svj. rata do kraja 1946. radio je u Ministarstvu građevina NRH na poslovima triangulacije, gdje je izveo triangulaciju Posavine za potrebe izgradnje autoputa Bratstvo i jedinstvo. Od 1945. bio je zaposlen na Tehničkome fakultetu gdje je u zvanje redovitoga profesora izabran 1957. Predavao je kolegije Viša geodezija, Račun izjednačenja, Viša geodezija II i Teorija pogrešaka s računom izjednačenja. Bio je predstojnik Zavoda za višu geodeziju od osnutka 1953. do 1974. te dekan Geodetskoga fakulteta 1970–72. Umirovljen je 1974.

U znanstvenome radu bavio se problematikom trigonometrijskog mjerenja visina, starim projekcijskim sustavima u Hrvatskoj, težinama mjerenja, korelacijom u geodeziji te proučavanjem geodetskog opusa Ruđera Boškovića. Bio je nositelj znanstvenoistraživačke teme Opažanja umjetnih Zemljinih satelita, s pomoću koje je započelo uvođenje satelitske tehnologije u geodeziji u Jugoslaviji. Nakon što se zaposlio na Fakultetu sudjelovao je u uspostavljanju bazisne mreže grada Zagreba, triangulaciji srednjodalmatinskih otoka i Plitvičkih jezera. Autor je više od 50 znanstvenih i stručnih radova, te sveučilišnih udžbenika Viša geodezija I (1954), Račun izjednačenja (1958), Teorija pogrešaka s računom izjednačenja (1967), Viša geodezija – drugi dio (1974). Bio je suradnik JAZU-a (danas HAZU), te dobitnik Republičke nagrade za životno djelo SR Hrvatske 1975.