Deutsch, Pavao (Zagreb, 23. VI. 1897 – Zagreb, 22. IV. 1948), arhitekt, pridonio je razvoju hrvatske moderne arhitekture, osobito u Zagrebu, u razdoblju između dva svjetska rata.
U Beču je završio Tehničku visoku školu 1921., a u Zagrebu doktorirao na Tehničkoj visokoj školi 1926. Nakon smrti oca Julija Deutscha 1922 (→ Hönigsberg i Deutsch) s → Aleksandrom Freudenreichom nastavio je 1923–40. poslovanje očeva projektno-građevinskoga poduzeća pod nazivom Arhitekti – Freudenreich & Deutsch – graditelji, u kojem je radio na projektiranju i izgradnji niza zgrada javne i stambene namjene.
Među važnijim realiziranim projektima su: Hrvatski dom u Karlovcu (1926) i Đakovu (1927), osnovna škola u Velom Varošu u Splitu (1927–28), u Zagrebu obiteljske vile u Bosanskoj ulici 13 (1923), 11, 19, 34 (1924), zgrade u Dežmanovoj 9, Hrvojevoj 8, Križanićevoj 13 (1928), Petrinjskoj 7 i Martićevoj 20 (1929), Ribnjaku 4 (1930), Gajevoj 2B (1933), Dežmanovoj 7 (1940), te hotel Astoria u Petrinjskoj 71 (1938). Sudjelovali su na arhitektonskim natječajima za Bratimsku blagajnu, Židovsku bolnicu (1930) i zgradu Gradskih poduzeća (1931) u Zagrebu, osnovnu školu i Banovinsku bolnicu (1931) u Splitu i dr. Objavljivao je stručne članke u publikacijama Građevinski vjesnik i Naš vrt. Njegovi radovi predstavljeni su zajedno s radovima drugih istaknutih hrvatskih arhitekata toga doba na izložbi Pola vijeka hrvatske umjetnosti (1938–39).
T. Premerl: Zdravstveni objekti i projekti hrvatske međuratne arhitekture. Arhitektura, 29(1975) 152–153, str. 26–36.
T. Premerl: Hrvatska moderna arhitektura između dva rata. Nova tradicija. Zagreb, 2015.
T. Premerl: Deutsch. Pavao. Hrvatski biografski leksikon, sv. 3, 1993., str. 342–343.
