Dobrićević, Dobrić (Dobričević; Boninus de Boninis, Boninus de Ragusia) (Lastovo, 1457. ili početak 1458 – Treviso, Italija, 1528), tiskar, knjižar i nakladnik, jedan od začetnika tiskarstva u Europi.
Potječe iz lastovske obitelji Dobrićević, koja je nakon XIV. st. romanizirala prezime u Bonin. Tiskarsko umijeće naučio je u Veneciji, vjerojatno kod Kotoranina → Andrije Paltašića, s kojim je 1478. objavio izbor iz djela Lucija Firmijana Laktancija De divinis institutionibus adversus gentes. Od 1479. do 1481. boravio je u Padovi, gdje je bio jedan od suvlasnika tiskare Petra Maufera, a 1481–83. u Veroni, gdje je samostalno tiskao nekoliko djela, od kojih su najpoznatija izdanja De re militari i Opera dell’arte militare Roberta Valturija. Godine 1483. preselio se u Bresciu, gdje je kao samostalni tiskar uspjeh postigao tiskanjem djela starih klasika i pedagoških pisaca. Vrhunac tiskarskoga umijeća dostigao je 1487. objavljujući dva magistralna djela: izdanje Ezopovih basni Aesopus moralisatus, tiskano na latinskom i talijanskom jeziku i ukrašeno sa 67 drvoreza, te izdanje Danteova spjeva La divina commedia (Božanstvena komedija), ukrašeno sa 69 drvoreza, u kojem se prvi put pojavljuje karakteristični Dobrićevićev tiskarski znak B. B.
Tiskanje tako raskošnih izdanja dovelo ga je do financijskoga sloma pa se, bježeći pred vjerovnicima, 1491. sklonio u Lyon. Ondje je otvorio knjižaru koja mu je služila kao paravan za mnogo intrigantniju djelatnost. U takvim prilikama dobro mu je došla ponuda da postane plaćenim povjerenikom mletačke vlade u Francuskoj i obavlja povjerljive poslove za Veneciju. Ograničio se isključivo na nakladništvo raskošno opremljenih crkvenih knjiga: Officium beate Marie Virginis (1499., 1500., 1501; izdanje iz 1500. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu nabavila je 1997), Breviarium Romanum (1500), Missale pro ritu Ecclesiae Cabillonensis (1500) i Missale ad usum insignis Ecclesiae Bellicensis (1503), kojega je sunakladnik bio Stefano Morel iz Belleya. Nakon 1503. posve je napustio tiskarsko-nakladničku djelatnost i zaredio se za svećenika, ostavši i dalje u službi Mletačke Republike. Zbog vjerne službe pod kraj života imenovan je dekanom stolne crkve u Trevisu. Identificirano je više od 60 njegovih izdanja, u nekima se pojavljivao i kao redaktor tekstova te katkada kao pisac predgovora ili pogovora.
A. Nizeteo: Tiskar Dobrić Dobričević. Hrvatska revija, 17(1967) 3–4, str. 310–313.
Š. Jurić: O djelovanju Dobrić Dobrićevića u Padovi. Dubrovnik, 12(1969) 4, str. 121–126.
M. Pelc: Ilustracije u tiskopisima Dobrića Dobrićevića (Boninus de Boninis). Radovi Instituta za povijest umjetnosti, (2000) 24, str. 135–154.
M. Maštrović: Hrvatska grafika. Prilozi za povijest hrvatskoga multioriginala. Zagreb, 2019., str. 34–37.
M. Pelc: Tiskani časoslovi Andrije Paltašića i Dobrića Dobrićevića (Boninus de Boninis) i njihova likovna oprema. Slovo, (2020) 70, str. 47–75.
Š. Jurić: DOBRIĆEVIĆ, DOBRIĆ. Hrvatski biografski leksikon, sv. 3, 1993., str. 430–432.
