Objavljeno:
Ažurirano: 26. kolovoza 2020

Dobrićević, Dobrić (Dobričević; Boninus de Boninis, Boninus de Ragusia) (Lastovo, 1457. ili početak 1458 – Treviso, Italija, 1528), tiskar, knjižar i nakladnik, jedan od začetnika tiskarstva u Europi.

Potječe iz lastovske obitelji Dobrićević, koja je nakon XIV. st. romanizirala prezime u Bonin. Tiskarsko umijeće naučio je u Veneciji, vjerojatno kod Kotoranina → Andrije Paltašića, s kojim je 1478. objavio izbor iz djela Lucija Firmijana Laktancija De divinis institutionibus adversus gentes. Od 1479. do 1481. boravio je u Padovi, gdje je bio jedan od suvlasnika tiskare Petra Maufera, a 1481–83. u Veroni, gdje je samostalno tiskao nekoliko djela, od kojih su najpoznatija izdanja De re militari i Opera dell’arte militare Roberta Valturija. Godine 1483. preselio se u Bresciu, gdje je kao samostalni tiskar uspjeh postigao tiskanjem djela starih klasika i pedagoških pisaca. Vrhunac tiskarskoga umijeća dostigao je 1487. objavljujući dva magistralna djela: izdanje Ezopovih basni Aesopus moralisatus, tiskano na latinskom i talijanskom jeziku i ukrašeno sa 67 drvoreza, te izdanje Danteova spjeva Cantica ovvero commedia, ukrašeno sa 69 drvoreza, u kojem se prvi put pojavljuje karakteristični Dobrićevićev tiskarski znak B. B.

Alighieri, Dante, La divina commedia: comm. di Cristophoro Landino. Bressa: per Boninum de Boninis di Raguxi, 31. V. 1487., ilustracija 68., Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, RI-2°-11., (preslika RI-2-11_063)

Tiskanje tako raskošnih izdanja dovelo ga je do financijskoga sloma pa se, bježeći pred vjerovnicima, 1491. sklonio u Lyon. Ondje je otvorio knjižaru koja mu je služila kao paravan za mnogo intrigantniju djelatnost. U takvim prilikama dobro mu je došla ponuda da postane plaćenim povjerenikom mletačke vlade u Francuskoj i obavlja povjerljive poslove za Veneciju. Ograničio se isključivo na nakladništvo raskošno opremljenih crkvenih knjiga: Officium beate Marie Virginis (1499., 1500., 1501; izdanje iz 1500. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu nabavila je 1997), Breviarium Romanum (1500), Missale pro ritu Ecclesiae Cabillonensis (1500) i Missale ad usum insignis Ecclesiae Bellicensis (1503), kojega je sunakladnik bio Stefano Morel iz Belleya. Nakon 1503. posve je napustio tiskarsko-nakladničku djelatnost i zaredio se za svećenika, ostavši i dalje u službi Mletačke Republike. Zbog vjerne službe pod kraj života imenovan je dekanom stolne crkve u Trevisu. Identificirano je više od 60 njegovih izdanja, u nekima se pojavljivao i kao redaktor tekstova te katkada kao pisac predgovora ili pogovora.

Officium beate Marie virginis: ad usum Romane ecclesie. Lugduni: Bonini de Boninis Dalmatini, 1500., str. 90 i 91., Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, RI-16°-6. (preslika RI-16-6_052 lijevo i desno)

Ostali podatci
Što pročitati?

A. Nizeteo: Tiskar Dobrić Dobričević. Hrvatska revija, 17(1967) 3–4, str. 310–313.

Š. Jurić: O djelovanju Dobrić Dobrićevića u Padovi. Dubrovnik, 12(1969) 4, str. 121–126.

M. Pelc: Ilustracije u tiskopisima Dobrića Dobrićevića (Boninus de Boninis). Radovi Instituta za povijest umjetnosti, (2000) 24, str. 135–154.

M. Maštrović: Hrvatska grafika. Prilozi za povijest hrvatskoga multioriginala. Zagreb, 2019., str. 34–37.

M. Pelc: Tiskani časoslovi Andrije Paltašića i Dobrića Dobrićevića (Boninus de Boninis) i njihova likovna oprema. Slovo, (2020) 70, str. 47-75.

Iz arhive LZMK-a

Š. Jurić: DOBRIĆEVIĆ, DOBRIĆ. Hrvatski biografski leksikon, sv. 3, 1993., str. 430–432.

Dobrićević, Dobrić
Tiskarski znak, kraj XV. st.

Tiskar, knjižar i nakladnik, jedan od začetnika tiskarstva u Europi.

Opći podatci
Ime
Dobrić (Boninus de Boninis, Boninus de Ragusia)
Prezime
Dobrićević (Dobričević)
Mjesto i datum rođenja
Lastovo, 1457.
Mjesto i datum smrti
Treviso (Italija), 1528.
Povezane osobe

Kategorije i područja
Kategorija
Uže područje