Florschütz, Feliks (Srećko) (Vukovar, 10. V. 1882 – Zagreb, 24. III. 1960), arhitekt, predstavnik kasnosecesijske i moderne arhitekture.

U zagrebačkoj Obrtnoj školi maturirao je 1898. na dekorativno-slikarskom odjelu te 1902. na građevinsko-obrtnom odjelu. U Münchenu je 1904–06. polazio Visoku kraljevsku bavarsku tehničku školu. Usavršavao se u atelijeru → Josipa Vancaša u Sarajevu 1907. U Zagrebu je radio u građevinskim poduzećima Kaučić–Florschütz–Gyketta od 1909., Srećko Florschütz i drug od 1913. te Srećko Florschütz i braća Hintermeier 1921–27., poslije samostalno.

Isprva je projektirao u secesijskom stilu, potom u oblicima monumentalnog klasicizma, postupno reducirajući dekorativne elemente te prihvativši modernistička rješenja. Važnija su mu ostvarenja u Zagrebu trokatnice Čobalj u Ilici 144 (1910), Jakoby (1910–11) i Kiseljak (1910–11) u Gajevoj 55 i 53 u kasnosecesijskim oblicima, uglovnice Dobrolowsky u Nazorovoj 2 (1912) i Kajfeš u Kačićevoj 2 (1913), zgrade Mašek na Mažuranićevu trgu 7 (1914), Müller u Masarykovoj 10 (1924), Weller u Đorđićevoj 6 (1930) i Dirnbacher u Gundulićevoj 21 (1930) te obiteljske kuće Zeissler (1920) i Hahn – Weismayer (1921) na Medveščaku 50 i 60–62, Horvat u Kušlanovoj 21 (1923) te Mazzura – Marov u Jurjevskoj 27B (1928). Primjenjujući suvremene metode konstrukcija, podigao je pogone Ljevaonice metala i tvornice alata Braća Ševčik (poslije Prvomajska) u Ulici grada Mainza 20 (1920–23) te zgradu kina Europa (1924–25) s prolazom između Varšavske i Masarykove ulice. Zapažen mu je i rad na izgradnji u požaru uništenoga sela Kolarec kraj Križevaca (1938–41). Nakon II. svj. rata realizirao je zgrade poljodjelskih zadruga u Visokom kraj Novog Marofa (1947–52) i Gornjoj Rijeci kraj Križevaca (1955–56) te zgradu općine u Svetom Ivanu Zelini (1950-ih).





