Objavljeno: .
Ažurirano: 16. ožujka 2022.

Imunološki zavod, javna zdravstvena ustanova s vlastitom proizvodnjom imunoloških pripravaka, sa sjedištem u Zagrebu. Osim proizvodnje, ima i znanstvenoistraživačku, zdravstvenu i nastavnu djelatnost.

Sustavna proizvodnja cjepiva u Hrvatskoj (→ cjepiva i imunoserumi) počela je 1890. u Zavodu za proizvodnju vakcine protiv velikih boginja pod vodstvom Izidora Schlicka u Bjelovaru. Njegov je zavod podržavljen i preseljen u Zagreb 1893. kao Kraljevski zemaljski zavod za proizvađanje animalnog cjepiva proti boginjam. Taj se događaj smatra početkom rada današnjeg zavoda. Vođenje je isprva povjereno Adolfu Fodoru, potkraj XIX. st. naziv je promijenjen u Kraljevski zemaljski cjepilišni zavod, a vođenje je 1897. preuzeo Josip Havliček te 1919–36. Julije Rogina. Zavod je promijenio nekoliko naziva te je 1926–56. bio u sklopu institucije zadužene za provođenje imunizacije, današnjega Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo (HZJZ). Djelovao je kao dio Higijenskoga zavoda sa Školom narodnoga zdravlja od 1926., Higijenskoga zavoda Savske banovine od 1930., Higijenskoga zavoda od 1940. te Centralnoga higijenskog zavoda, kao Odjel za vakcine i serume od 1952., odn. Ustanova za priređivanje seruma i vakcina od 1954. Od 1956. djelovao je samostalno kao Serovakcinalni zavod, a od 1961. pod nazivom Imunološki zavod. Godine 1969. priključio mu se i Zavod za kontrolu i ispitivanje imunobioloških pripravaka, nekada također dio današnjega HZJZ-a. Na čelu Zavoda 1952–82. bio je → Drago Ikić. Nakon nekoliko promjena strukture, od 2015. djeluje kao Javna zdravstvena ustanova Imunološki zavod.

Zavod je osnovan već pet godina nakon Pasteurovog zavoda za istraživanje bjesnoće u Parizu (1888), odn. dvije godine nakon Kraljevskoga pruskog instituta za zarazne bolesti u Berlinu (1891., danas Institut Roberta Kocha), što pokazuje kako Hrvatska, kad je riječ o proizvodnji imunoloških pripravaka, nije zaostajala za drugim europskim zemljama.

Higijenski zavod, sredina XX. st.

Glavna je djelatnost Imunološkoga zavoda bila proizvodnja biotehnoloških i farmaceutskih proizvoda te lijekova, kao i znanstvenoistraživački rad. Proizvode se bakterijska i virusna cjepiva, antitoksični imunoserumi, alergeni, interferon, preparati iz ljudske plazme, visokospecifični testni kompleti i dr. Preparate iz ljudske plazme, prema preporuci za najbolju praksu, Zavod proizvodi isključivo iz krvi prikupljene na području RH. Časopis Radovi Imunološkog zavoda izlazio je 1963–79.

Proizvodnja bakterijskih cjepiva, druga polovica XX. st.

Pogon za liofilizaciju, druga polovica XX. st.

Kabinet za laminarno strujanje zraka, druga polovica XX. st.

U Zavodu su nastali mnogi izvorni postupci prihvaćeni i u svijetu. Među najznačajnijim znanstvenicima Zavoda bio je ravnatelj D. Ikić, koji je 1962. prvi u svijetu kao podlogu za virusna cjepiva uveo uporabu linije humanih diploidnih serijski razmnožavanih stanica, što je osim u razvoju cjepiva pridonijelo i shvaćanju procesa transformacije stanice. Josip Berlot (1895–1975) zaslužan je za prvi difterični antitoksični imunoserum u Jugoslaviji (1929). Antitoksin koji Zavod proizvodi od 1950-ih za otrov europskih zmija iz porodice ljutica (poput poskoka, riđovke i dr.), a razvijen u konjima, svrstava se u najbolje proizvode te vrste u svijetu. U Imunološkome zavodu izrađen je cjepni soj protiv ospica Edmonston-Zagreb, koji ima izniman imunološki učinak i produljeno trajanje zaštitne imunosti (1968). Nov oblik interferona sa znatno većom jedinicom aktivnosti od do tada poznatih oblika tog lijeka osmislio je 1970-ih Eugen Šooš (1930–2017), dugogodišnji voditelj proizvodnje.

Stanična kultura humanih diploidnih stanica inficirana cjepnim sojem virusa morbila Edmonston-Zagreb, Imunološki zavod Zagreb

Cjepivo protiv morbila

Cjepivo protiv rubeole

Proizvodnja ovih i ostalih imunoloških pripravaka pridonijela je svjetskom ugledu Zavoda te omogućila velik izvoz proizvoda na svjetsko tržište. Imunološki zavod razvio se u istaknuti svjetski centar pa je 1957–79. u suradnji s JAZU-om (danas HAZU) organizirano 18 međunarodnih simpozija o biološkoj standardizaciji, interferonu, humanim diploidnim stanicama, bakterijskim i virusnim cjepivima i dr., te četiri tečaja Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za imunobiološku standardizaciju. Zavod je 1990-ih iz društva s potpunom odgovornošću reorganiziran u dioničko društvo (Imunološki zavod d. d.), a zbog ekonomskih i drugih okolnosti proizvodnja je opadala i značaj Zavoda postupno je slabio. Rad Zavoda gotovo se ugasio gubitkom proizvodnih dozvola za određene proizvode 2013 (najvažnije za krvne preparate i bakterijska cjepiva). Uz najavu revitalizacije Zavoda kao ustanove koja je od strateškog i općega gospodarskog interesa za RH, 2015. osnovana je Javna ustanova Imunološki zavod koja je trebala preuzeti djelatnost, no objedinjenje Imunološkog zavoda d. d. i Javne ustanove Imunološki zavod nije provedeno. Potaknuta pandemijom bolesti COVID-19 te procjenom geopolitičkog i javnozdravstvenog značaja ustanove, Vlada RH osigurala je 2021. početna sredstva za provedbu planirane revitalizacije.

Priprema medija za proizvodnju sterilnom filtracijom u čistom prostoru

Proizvodnja virusnih cjepiva

Ostali podatci
Što pročitati?

Od »Kraljevskog zemaljskog zavoda za proizvadjanje cjepiva proti boginjam« do Imunološkog zavoda. Zagreb 1893–1993. Zagreb, 1993.

Mrežne poveznice
Imunološki zavod

Javna zdravstvena ustanova s vlastitom proizvodnjom imunoloških pripravaka.

Opći podatci
Mjesto osnutka
Zagreb
Godina osnutka
1893.

Kategorije i područja