inteligentna odjeća, vrsta odjeće kojoj je temeljno svojstvo samostalna prilagodba uočenim promjenama okoliša. Ima osjetila kojima motri stanje okoliša i svojega nositelja, mikroračunalni sustav i izvršnu napravu koja izvodi prilagodbu te pomoćne tehničke podsustave. S obzirom na to da se minijaturni elektronički i mehanički elementi ugrađuju u njenu unutrašnjost, izgledom se ne razlikuje od konvencionalne odjeće.
Razvoj inteligentne odjeće započeo je u Hrvatskoj 2000. na → Tekstilno-tehnološkome fakultetu u Zagrebu inicijativom → Dubravka Rogalea, voditelja više znanstvenoistraživačkih projekata vezanih uz tu vrstu odjeće. Rogale je zajedno sa Snježanom Firšt Rogale, → Zvonkom Dragčevićem i → Gojkom Nikolićem 2003‒04. Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo i Europskom patentnom uredu predao prvu patentnu prijavu pod nazivom Inteligentni odjevni predmet s aktivnom termoregulacijskom zaštitom.
Prvi funkcionirajući prototip prve generacije inteligentne odjeće izradila je S. Firšt Rogale u sklopu svoje doktorske disertacije. Temeljio se na tri termoizolacijske komore smještene između vanjske školjke i podstave. Te komore, izrađene od visokoelastične poliuretanske folije, mikropneumatskim su se sustavom kombinacijski aktivirale napuhujući se tlakom zraka do 70 mbar, ostvarujući tako šest stupnjeva toplinske izolacije. Ugrađeno mikroračunalo mjerilo je i interpretiralo izmjerene temperature okoliša uz ljudsko tijelo i vrijednosti tlaka u komorama (ramenoj, prsnoj i pojasnoj), a uz pomoć mikrokompresora, pneumatskih ventila za punjenje i pražnjenje komora samostalno je upravljalo sustavom i istodobno korisniku prikazivalo parametre stanja na prikazniku.
U istom istraživačkome timu je novim izumom univerzalne rebraste termoizolacijske komore kontinuirano podesive debljine, u kojoj je debljina komore funkcijski ovisila o tlaku stlačenoga zraka, omogućena izradba druge generacije inteligentne odjeće uz pojednostavnjenu senzoriku i mikropneumatski sustav. Izum je prihvaćen u 13 europskih zemalja, validiran u Hrvatskoj te prijavljen u SAD-u. Utvrđeno je da druga generacija ima znatno bolja tehnička i uporabna svojstva i da se automatskim podešavanjem debljina komora omogućava stalna toplinska ugoda u širokom rasponu temperatura okoliša i pri različitim fizičkim naporima nositelja, a da pri tome masa odjevnoga predmeta ostaje ista. Stoga nestaje potreba za slojevitim odijevanjem dodatne odjeće.
Razvijena treća generacija inteligentne odjeće ima segmentirane termoizolacijske komore povezane zrakopropusnim mrežastim strukturama za propuštanje znoja iz unutrašnjosti odjeće, ventile za ispuštanje kondenzata iz komora i mlaznice za hlađenje dijelova tijela pri povećanim fizičkim naporima, bežično povezivanje i vodotijesnost tehničkih podsustava uz povećanu memorijsku i procesnu snagu te bolju razlučivost prikaznika. Utvrđeno je da otpor prolazu topline, od ljudskoga tijela kroz odjeću u okoliš, pri neaktiviranim komorama (0 mbar) od 0,1876 poraste na 0,5022 m2KW-1 (pri 50 mbar tlaka u komori), pri čemu se toplinska izolacija poveća više od 2,5 puta.
U svijetu je najavljen razvoj inteligentne odjeće koja će mijenjati boju i prilagođavati se promjenama boje okoliša (kamuflaža), odjeće koja će štititi nositelja tako da zatvara pore elektroaktivnim polimerima kad osjetila detektiraju otrovne plinove ili tekućine (vojska, policija, vatrogasci, zaštita poljoprivrednika od herbicida i pesticida, deratizacija), no rezultati i patentne prijave još nisu objavljeni.
S. Firšt Rogale, D. Rogale, G. Nikolić, Z. Dragčević: Inteligentna odjeća. Zagreb, 2014.