Jadrankamen d. d., poduzeće za eksploataciju, preradbu, prodaju i ugradnju arhitektonsko-građevnoga kamena sa sjedištem u Pučišćima na Braču, osnovano 1947.







Nastalo je na tradiciji bračke obradbe kamena, te prvih klesarskih zadruga. Godine 1902. osnovana je prva takva zadruga u Pučišćima, a 1905. u Selcima. Zadruge su zaslužne za početak mehanizacije i strojne obradbe kamena; u Selcima je 1928. puštena u pogon suvremena pilana na električni pogon iz vlastite centrale. Nakon II. svj. rata osnovana je nova Radnička kameno-klesarska zadruga, koja je obuhvaćala prethodne dvije, te je 1946. donesena odluka o prelasku u državno poduzeće. Poduzeće je utemeljeno 1947. pod nazivom Brač industrija jadranskog kamena, a zaposlenih je bilo oko 200. Iste godine pripojeni su mu pogoni u Okrugu pokraj Trogira i u Korčuli. Poduzeće je tada otkupilo pilanu u Solinu, a u njegov sastav ušli su i sinjski kamenolomi Radošić, Velić i Neorić, te drniški kamenolomi Žitnić i Sadremić. Potkraj 1947. poduzeće je zapošljavalo 312 radnika. Zbog širenja poslovanja izvan otoka, 1949. promijenilo je ime u Industrija jadranskog kamena, a od 1954. koristilo se nazivom Jadrankamen. Od 1962. naziv poduzeća bio je Industrija jadranskog kamena i mramora, skraćeno Jadrankamen.







Proizvodnja je obuhvaćala kamene blokove, piljene ploče, obrađene ploče, bunje, grubu (do 1960-ih najznačajniji artikl u proizvodnji) i finu klesariju. U prvim godinama nakon II. svj. rata bila je značajna proizvodnja škaje kao tehničkoga kamena za tvornicu karbida i cijanamida Dalmacija, Dugi rat. U 1960-ima umjesto škaje proizvodilo se živo vapno (10 000 t na godinu). Preorijentacijom Dalmacije na proizvodnju ferolegura prestala je i proizvodnja živoga vapna. U razdoblju 1975–82. proizvodilo se hidratizirano vapno, a proizvodnja je napuštena zbog problema pripreme sirovine i nemogućnosti opskrbe gorivom (naftna kriza).

U prvim godinama poduzeća pokrenuta je modernizacija mnogobrojnih kamenoloma. Već 1947. kupljen je traktor, koji je zamijenio konjsku vuču, dok je u kamenolomu Veselje uvedena helikoidalna pila koju je pokretao dizelski motor od 25 KS (18,64 kW). Ista pila se ubrzo počela rabiti u kamenolomima Kupinovo i Punta. Kupljen je i prvi kompresor čime je počela uporaba pneumatskih čekića. Godine 1953. obnovljena je pilana Luka u Pučišćima. Montirana su dva rekonstruirana stara i jedan novi gater s 40 pila, konzolna freza i rekonstruirana kontrolna freza, dijamantna pila s dva diska i tri zglobne brusilice. Obrezivanje kamenih ploča izvodilo se karborundnim diskovima, dok je prvi dijamantni disk isproban 1955., ali zbog visoke cijene tada još nije ušao u širu uporabu. Električna energija se u kamenolome uvodila od 1958. do 1962., nakon čega se počela rabiti helikoidalna žična pila.

Pilana Luka proširena je 1958., kada su montirana dva nova klasična gatera i novi gater s 40 pila. Istodobno je izgrađena moderna klesarska radionica, kao i atelijer za kiparske radove. Iste godine izvedena je prva rekonstrukcija pilane Radonja. U pilani Luka montirane su 1968. kombinirana dijamantna pila i automatska brusilica, što je omogućilo serijsku proizvodnju. Nova pilana na predjelu Punte puštena je u pogon 1976. Montirana je linija serijske proizvodnje s mosnom frezom i dvije poluautomatske brusilice. Prvi viličar uveden je 1960. u pilani Luka, te je u sljedećem razdoblju počela izgradnja dizalica nosivosti od 5 do 30 t.







Dubinsko miniranje počelo se primjenjivati 1963., dok je eksploatacija blokova ispod razine mora započela 1980. uvođenjem prve lančane pile. Primjena dijamantne pile započela je 1984., što je dovelo do ubrzanoga tehnološkog napretka u eksploataciji kamena i do povećanja proizvodnje blokova. Godine 1997. poduzeće je imalo u vlasništvu 29 dijamantnih pila.

Iz poduzeća se 1968. izdvojio pogon u Trogiru, a 1981. veći kopneni dio poduzeća (pogon Kaštel Sućurac s pilanom i kamenolomi u Dalmatinskoj zagori). Godine 1980. osnovan je SOUR Jadrankamen Split, koji su činile RO Jadrankamen Brač u Pučišćima i RO Jadrankamen Mosor u Splitu. Do raspada SOUR-a došlo je 1984., kada je Jadrankamen Mosor istupio iz SOUR-a. Tada je poduzeće preimenovano u Jadrankamen, industrija jadranskog kamena i mramora Pučišća. Godine 1989. dostignuta je najveća proizvodnja blokova (23 670 m³), a godinu kasnije dosegnut je vrhunac u proizvodnji piljenih ploča (474 642 m²), te obrađenih ploča (95 752 m²). Najveći broj radnika zabilježen je 1964 (993). Najveći izvoz postignut je 1963., kada je izvezeno 2656 m³ blokova I. kategorije.

Do privatizacije i pretvaranja u dioničko društvo došlo je 1993. Broj zaposlenih je ubrzo pao na manje od 400. Ulaskom u novo tisućljeće poduzeće zapada u financijske probleme, pa je 2012. proglašen stečaj, a broj radnika pao je na manje od 300. Poduzeće danas eksploatira kamen iz bračkih kamenoloma Veselje, Punta, Kupinovo, Sivac, Barbakan, Milovica, Dragonjik, Glave, Zvečevo i Žaganj dolac. Kamen se obrađuje u tri pilane, rabi se u kiparstvu i finoj arhitekturi, te u obnovi povijesnih građevina. Iako u problemima, Jadrankamen je i dalje jedno od najvećih otočnih poduzeća u RH.





