Klesarska škola Pučišća, srednjoškolska ustanova za izobrazbu kamenoklesara osnovana 1909. u Pučišćima na Braču.
Začetci škole vezani su uz Prvu dalmatinsku klesarsku zadrugu osnovanu 1902. u Pučišćima zbog potrebe za organiziranim školovanjem klesara u području bogatom vapnencem. U suradnji s Obrtničkom školom u Splitu, u Pučišćima i Selcima 1906. počeli su se organizirati tečajevi klesarstva i polagati ispiti za klesare, dok je škola službeno započela s radom tri godine kasnije kao Škola za usavršavanje u klesarstvu pod vodstvom Emila Rumla, klesara iz Češke. Nakon I. svj. rata djelovanje škole u Pučišćima nije bilo obnovljeno, već su polaznici majstorski ispit potreban za otvaranje klesarskoga obrta polagali u klesarskoj školi u Selcima.
Škola u Pučišćima je ponovno započela s radom nakon II. svj. rata, usporedno s oživljavanjem kamenarske industrije i osnutkom poduzeća Brač za eksploataciju i obradbu kamena (poslije → Jadrankamen). Prva generacija učila je klesarski obrt 1946. a škola je službeno registrirana godinu dana kasnije pod nazivom Škola učenika u privredi. Djelovala je kao trogodišnja večernja škola, a pohađali su je zaposlenici poduzeća Brač nakon isteka radnoga vremena. Zbog tradicije kamenarstva i blizine najveće i najrazvijenije kamenarske industrije u zemlji, sredinom 1950-ih pokrenuta je ideja o organizaciji jedinstvene trogodišnje klesarske škole sa sjedištem u Pučišćima. Tako je 1956. osnovana Industrijska kamenoklesarska škola, a uz nju i Učenički dom Ivan Rendić. Godine 1958. izgrađena je nova školska zgrada, a od 1963. ustanova je nastavila djelovati kao Kamenoklesarska škola s praktičnom obukom, Pučišća. Škola se 1980. ujedinila s Građevinskim školskim centrom u Splitu te je pod nazivom Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje u industriji kamena i mramora Pučišća postala dio OOUR-a Građevinski centar Ćiro Gamulin. Djelovala je kao mješovita škola s prva dva razreda općega usmjerenja, u kojima su polaznici imali nastavu klesarstva samo u obliku izborne nastave. Nakon toga učenici su mogli nastaviti školovanje u području klesarstva u dva programa: jednogodišnjem u rudarskom usmjerenju za radnika na eksploataciji kamena te dvogodišnjem u usmjerenju za klesara.
Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje rasformirao se 1991., a škola je ponovno postala samostalna institucija pod nazivom Klesarska škola Pučišća. Školovanje klesara razdvojilo se na tri usmjerenja: klesarski tehničar, klesar i rudar površinskoga kopa. Klesarski tehničari pohađaju nastavu četiri godine, a nakon mature mogu nastaviti školovanje na fakultetima, dok školovanje klesara traje tri godine; školovanje rudara površinskoga kopa ukinuto je 2000-ih. Godine 2001. dovršena je nova klesarska radionica u sastavu koje je i prostor za modeliranje. Od 1990. Škola izdaje časopis Klesarstvo i graditeljstvo specijaliziran za obradbu tema iz eksploatacije, ugradnje, restauracije i konzervacije kamena. U suradnji s poduzećem Jadrankamen organizira međunarodni Simpozij kamenara o branju, obradi, ugradbi i restauraciji kamena. Članica je više europskih udruženja za očuvanje graditeljske baštine. Šk. god. 2021/22. školu je upisalo 11 klesara i 5 klesarskih tehničara.
T. Vlahović: Klesarska škola jučer, danas, sutra. U: Klesarska škola Pučišća 1909. – 2009. Pučišća, 2009., str. 13–88.
