Jeglič, Ciril (Sveti Križ kraj Litije, danas Gabrovka, Slovenija, 26. I. 1897 – Radovljica, Slovenija, 12. VIII. 1988), slovenski pejzažni arhitekt, jedan od prvih stručnjaka pejzažne arhitekture u nas.

Studirao je na Visokoj poljodjelskoj školi u Beču 1917–19. te na Gospodarsko-šumarskom fakultetu (→ Agronomski fakultet; sv. 2) u Zagrebu, na kojem je diplomirao 1922. Potom je radio u Belju, Dornavi kraj Ptuja, Mariboru i Ljubljani, od 1924. bio je nastavnik u poljoprivrednim školama u Grmu kraj Novog Mesta i Mariboru, a 1928. zaposlenik gradske uprave u Ljubljani. Nakon izobrazbe iz parkovne dendrologije i pejzažne arhitekture u Berlinu 1929–31., osnovao je 1932. Vrtlarsku školu u Božjakovini kraj Dugog Sela, prvu u državi, koje je bio ravnatelj i nastavnik strukovnih predmeta. Od 1934. do 1940. bio je upravitelj Gradske vrtlarije pri Gradskom poglavarstvu u Zagrebu, od 1940. u Ljubljani je radio u banovinskoj upravi, a od 1946. bio je ravnatelj Vrtlarskoga instituta u Šoštanju i nastavnik u Vrtlarskoj školi u Celju. Od 1950. do umirovljenja 1957. bio je izvanredni profesor na ljubljanskom Agronomsko-šumarskom fakultetu na kojem je 1950. utemeljio Katedru za vrtlarstvo i pejzažnu dendrologiju. Godine 1957–61. predavao je i na Arhitektonskom odsjeku Tehničkoga fakulteta.

Od njegovih značajnijih projekata na području Hrvatske ističu se uređenja Krešimirova trga (1937–38), jugozapadnoga dijela Maksimira i sjevernoga dijela Mirogoja, obnova drvoreda Ulice Medveščak – sve u Zagrebu, te izvedbe park-šume uz rijeku Dravu u Varaždinu i parkova na Brijunima. U Zagrebu je sudjelovao u radu Hortikulturnoga društva od osnivanja 1932. i predavao na prvim javnim tečajevima vrtlarstva od 1933. Također se istaknuo uređenjem i otvaranjem za javnost arboretuma u Volčjem Potoku 1952. te preuređenjem alpskoga botaničkog vrta Juliana u Trenti 1959. Autor je više priručnika o uzgoju i njezi ukrasnoga bilja (Naše prijateljice, 1928; Okrasne spenjavke za vrt in dom, 1931; Pridelujmo več dobre zelenjadi, 1941; O vrtovih i vrtnoj umetnosti, 1943; Kako prepoznamo golo drevje, 1948), izdanja Arboretum Volčji potok (1956) i Alpski vrt Juliana v Trenti (1963), zbirke kratke proze Obrazi (1924) te autobiografskih izdanja Med ljudmi in rastlinjem (1979), Iz mladih in poznih let (1984). Svojim je pedagoškim i stručnim radom postavio temelje obrazovanja vrtnih i pejzažnih arhitekata u Hrvatskoj.