Kalda, Lav (Wagstadt, danas Bílovec, Češka, 10. IX. 1880 – Zagreb, 10. X. 1956), arhitekt, predstavnik secesijske arhitekture.
U Brnu je 1898. završio Državnu njemačku obrtnu školu. Na poziv → Martina Pilara doselio se u Zagreb te je 1901–07. radio u građevinskom poduzeću Pilar, Mally i Bauda. Na Pilarov je poticaj istodobno studirao 1903–06. arhitekturu na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču u specijalnoj školi Viktora Luntza, isprva kod Alfreda Castelliza, od 1904. kod Friedricha Ohmanna. Nakon povratka u Zagreb osnovao je 1908. s Ivanom Štefanom poduzeće Kalda i Štefan, arhitekti i graditelji, a 1922–34. vodio je vlastito građevinsko poduzeće Arhitekt Lav Kalda, gradjevno poduzetništvo. Od 1949. do umirovljenja 1950. radio je u građevinskom poduzeću Visokogradnja.
Za poduzeće Pilar, Mally i Bauda projektirao je više od 30 zgrada, među kojima secesijski oblikovane kuće Bauda u Mihanovićevoj ulici 38 (1903), Hugo u Gajevoj 44 (1906), Mayr u Gundulićevoj 60 (1907) i Jenisch u Ilici 103 (1906–07) te monumentalnu stambeno-poslovnu zgradu podružnice Austro-ugarske banke na uglu Palmotićeve i Jurišićeve 17 (1906–07). Nakon osamostaljenja projektirao je više od 150 privatnih i javnih zgrada. Izveo je, među ostalim, kasnosecesijski oblikovane kuće Blažek-Herburger na Deželićevu prilazu 48 (1908), Pavelić u Masarykovoj 8 (1909), obiteljske kuće Sorg i Rožić (obje 1908) te ljetnikovac Šenoa (1910) u Nazorovoj 29, 33 i 26, zgrade Trgovačko-obrtničke komore (1912–14) i Mirovinske zaklade namještenika Trgovačke i obrtničke komore (1926) na Rooseveltovu trgu 2 i 3 te Dom društva Merkur u Perkovčevoj 1 i 3 (1913). Vodio je obnovu zgrade Hrvatskoga sabora na Markovu trgu te prema vlastitim projektima izveo dekoraciju unutrašnjosti (1908–11). Mnogobrojne je pregradnje izveo preoblikovavši postojeće građevine u modernom stilu (kuća Pavelić s karakterističnim erkerima na uglu Dalmatinske 2 i Frankopanske 14, 1909; vile Crnadak u Jurjevskoj 26, 1922–23., i Engelsberger u Nazorovoj 25, 1932). Prihvativši neoklasicizam, projektirao je zgradu Ullmann na uglu Trga žrtava fašizma 15 i Držislavove ulice 14 (1924–25), četverokatnu palaču s mansardom Jadranskoga osiguravajućega društva na uglu Hatzove 5 i Petrinjske 67, izveo pregradnju zgrade Zanatlijske banke na uglu Gundulićeve 8 i Varšavske (1925), te poslije, reduciravši dekorativne elemente, zgrade Kralj u Gajevoj 27, Doma općinskih činovnika u Dalmatinskoj 12 (1927) i Čehoslovačkoga narodnoga doma u Šubićevoj 20 (1930). U Zagrebu je gradio i tvorničke zgrade (Tvornica cikorije Hinka Francka sinovi u Vodovodnoj 20, od 1908; upravna zgrada i skladište Paromlina, 1909–10; Tvornica svile Silk na Zavrtnici, 1931). Autor je i vile Pavelić (1908), zgrade Prve hrvatske štedionice u Školskoj 1 (1923) u Crikvenici, evangeličke crkve u Valašské Meziříčí u Češkoj (1909) te vila Antloga u Hajdrihovoj 24 (1932–33), Papež u Teslovoj 23 (1933) i Rozman na Jamovoj cesti 18 (1936) u Ljubljani.
Z. Jurić: Josip Marković, Viktor Kovačić, Aladar Baranyai i Lav Kalda u poduzeću Pilar & Mally & Bauda 1900–1907. Arhitektura, 49(1996) 1(212), str. 105–113.
D. Radović Mahečić: Sekvenca secesije – arhitekt Lav Kalda. Radovi Instituta za povijest umjetnosti, (2006) 30, str. 241–264.
D. Radović Mahečić: KALDA, LAV. Hrvatski biografski leksikon, sv. 6, 2005., str. 730–732.
Pilar, Martin