Kamen Sirač d. d., poduzeće za proizvodnju i promet građevnim materijalom sa sjedištem u Zagrebu. Njegovi začetci vezani su uz organiziranu eksploataciju kamena započetu 1878., nakon što je izgradnjom željezničke pruge Barč–Virovitica–Daruvar–Pakrac Društvo Južnih željeznica otkupilo brdovita zemljišta bogata kamenom nedaleko od naselja Sirača u blizini Daruvara. Tada je izgrađena i željeznička pruga do samih pogona. Tijekom 1920-ih u Siraču je djelovalo dioničko društvo koje se bavilo eksploatacijom kamena, a u tom razdoblju započela je i proizvodnja vapna.
Iskorištavanje kamena intenziviralo se nakon II. svj. rata kako bi se osigurao materijal za obnovu cesta i željezničkih pruga na području oko Virovitice. Kamenolomi u Siraču pripojeni su 1945. poduzeću sa sjedištem u Slavonskoj Požegi, a 1949. ušli su u sastav Direkcije autoputa. Potom su 1951. bili pripojeni poduzeću Slavonija kamen u sklopu kojega su djelovali do 1953. Od 1954. poduzeće je poslovalo samostalno pod nazivom Kamen, poduzeće za proizvodnju tucanika i građevnog kamena Sirač. Kada mu je 1956. pripojen kamenolom u Mračari, imalo je u svom sastavu četiri kamenoloma – uz Mračaru još Borkovac, Klašnicu II i Klašnicu III. Tijekom 1960-ih pokrenuta je modernizacija i nabava strojeva i mehanizacije. Poduzeće je 1968. preuzelo od INA – Tvornice petrokemijskih proizvoda u Kutini (→ Petrokemija) kamenolom 3 KM i obvezalo se opskrbljivati ju kamenom sljedećih pet godina.
Kamenolomi Mračara i Klašnica zatvoreni su 1969–70. zbog neisplativosti. Godine 1970. poduzeću je pripojena radna jedinica Slavonija kamen Pakrac. Tada je zapošljavalo oko 400 radnika, a proizvodilo 180 000 m³ kamena. Proizvodnja se kontinuirano povećavala, a 1980. iznosila je nešto manje od 800 000 m³ kamena. Tvornica vapna, gradnja koje je započela 1979., puštena je u rad 1981. Proizvodnja se odvijala na dvije peći kapaciteta 300 t na dan. Izgradnju peći izvelo je poduzeće Maerz iz Züricha, a pogon za hidratizaciju poduzeće Cimprogetti iz Bergama. Od postojeće količine živoga vapna hidratiziralo se 40 000 t, a 1986. otvoren je dodatni pogon hidratizacije kapaciteta 40 000 t.
Tijekom Domovinskoga rata proizvodnja je bila obustavljena od kolovoza 1991. do ožujka 1992. Vlasničkom pretvorbom poduzeće je 1993. postalo dioničko društvo Kamen Sirač. Godine 1995. dio pogona započeo je djelovati samostalno kao Gradolit Zagreb. S obzirom na bogatu sirovinsku osnovu, donesena je odluka da se s proizvodnje kalcitnoga vapna prijeđe na proizvodnju dolomitnoga vapna. U sljedećem razdoblju pokrenuta je modernizacija, instalirane su linije za paletizaciju vreća kojima se zamijenilo ručno pakiranje i utovar, nabavljeni su viličari, kamioni kiperi, čeljusna drobilica, utovarivači, damperi, bušilica, mosne vage, dozirni sustav tehnološke vode, te je započela izgradnja linije za suhe mješavine. Zbog povećanih potreba za logističkim uslugama, osnovana je poslovna jedinica Transport.
Godine 1998. jedan od vodećih austrijskih proizvođača građevnih materijala, poduzeće Wietersdorfer & Peggauer Zementwerke obavilo je dokapitalizaciju i postalo vlasnik 25% poduzeća Kamen Sirač. Potpisan je i ugovor o osnivanju mješovitoga društva u svrhu proizvodnje suhih žbuka na temelju kojeg je osnovana Tvornica za proizvodnju suhih žbuka na lokaciji Čelina kapaciteta 130 000 t na godinu. Od 2008. Kamen Sirač djeluje u sklopu Kufner Grupe zajedno s poduzećem Kumal S koje se bavi proizvodnjom građevinskoga stiropora (EPS), izolacijskih materijala i izolacijskih panel-ploča. Poduzeće danas proizvodi tucanike (kameni materijal vapnenačkoga ili dolomitnoga podrijetla granulacije veće od 31,5 mm) i agregate (kameni materijal vapnenačkoga ili dolomitnoga podrijetla granulacije manje od 31,5 mm) te ostale kamene frakcije s ukupnom godišnjom proizvodnjom od približno 1,5 milijuna tona. Proizvodi se ponajprije rabe u građevinarstvu, preradbi metala i kemijskoj industriji. Živo dolomitno vapno proizvedeno u proizvodnim pogonima u Siraču od kvalitetne dolomitne sirovine iz vlastitih ležišta izvozi se za potrebe čelične industrije u susjedne zemlje.
Kamen Sirač. 125 godina. Koprivnica, 2003.
