Kani, Gašpar (Zemun, 16. XI. 1910 – jezero Simcoe, Kanada, 29. IX. 1968), građevinski inženjer, stručnjak za prednapeti beton.

Na Građevinskom otsjeku Tehničkoga fakulteta (→ Građevinski fakultet) u Zagrebu diplomirao je 1937. te na Tehničkoj visokoj školi u Stuttgartu (TH Stuttgart) doktorirao 1951. Odmah nakon što je diplomirao zaposlio se kao asistent na matičnome fakultetu radeći na istraživanjima, primjeni i projektima prednapetoga betona na velikim mostovima i građevinama. Surađivao je u časopisu Tehnički vjesnik (1941–43) Hrvatskog društva inženjera (danas → Hrvatski inženjerski savez; sv. 4). Godine 1945. prešao je na Tehničku visoku školu u Stuttgartu, gdje je najprije radio u Institutu za ispitivanje materijala, potom u Institutu za čelične i masivne konstrukcije. Nedugo nakon završetka II. svj. rata osnovao je poduzeće Kani & Horvat koje je radilo na obnovi Stuttgarta, a od 1949. vodio je poduzeće Wolfer & Goebel specijalizirano za građenje mostova od prednapetog betona, gdje je prvi u svijetu od tog materijala projektirao željeznički most. Osmislio je 1949. tzv. Kanijev postupak jednostruke iteracije za proračun okvirnih konstrukcija, o kojem je objavio djelo Izračun višekatnih okvira (njemački Die Berechnung mehrstöckiger Rahmen, 1949) prevedeno na više svjetskih jezika (engleski 1957., francuski 1957., ruski 1963., talijanski 1970. te španjolski 1973). Godine 1951. osnovao je poduzeće Kani & Holzapfel te nastavio projektirati mostove i građevine. U tom je razdoblju objavio djelo Prednapregnuti beton u projektiranju i izvođenju (Spannbeton in Entwurf und Ausführung, 1955; ruski prijevod 1958). Od 1960. radio je na Sveučilištu u Torontu, gdje je ubrzo izabran u zvanje redovitoga profesora. Ondje je vodio opsežan projekt vezan za slom materijala smicanjem Riddle of Shear Failure and its Solution (1964) istražujući sigurnost velikih pojačanih betonskih nosača, a rezultate istraživanja objavio je 1967. pod naslovom How Safe Are Our Large Reinforced Concrete Beams.