Kezić, Neno (Split, 4. 3. 1965), arhitekt, istaknuo se osobito u projektiranju stambene arhitekture i interijera.

Diplomirao je 1988. na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu. Nakon studija otišao je u London gdje je dvije godine radio u projektnom birou Michael Hopkins & Partners. Nakon povratka u Split 1990. osnovao je vlastiti biro Arhipolis. Od 2004. zaposlen je i na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu, u zvanju redovitoga profesora od 2012. Nositelj je više kolegija iz područja arhitektonskog projektiranja i projektiranja interijera. Godine 2015–18. bio je pročelnik Katedre za arhitektonsko projektiranje, a 2018–22. prodekan za studije arhitekture i urbanizma.

Iako je njegov projektantski opus raznolik, najvažniji dio predstavljaju stambene zgrade kojima je dosegnuo visoku razinu tipološke razrađenosti i inovativne oblikovne izražajnosti. Među ostvarenim projektima u Splitu ističu se: crkva sv. Josipa u Odeskoj ulici bb (1996–97., s E. Širolom), stambene zgrade Kaskade na Putu Duilova 8–10 (1997), Bucal u Ulici hrvatskih iseljenika 8 (1998–99), Lovretski dvori u Lovretskoj 10–18 (1998–99), poslovna zgrada SEM u Ulici 114. brigade 10 (1998), stambeno-poslovna zgrada Vicko Millenium na Trgu Hrvatske bratske zajednice 1–2 (2001), Žnjanski blizanci u Žnjanskoj 2–10 (s E. Šverkom, 2004–06), Studentski centar Split sa studentskim domom u Fiskovićevoj ulici 3 (2012., s E. Šverkom), hotel Ambasador (2022., s E. Šverkom i N. Roje). Izvan Splita izveo je stambenu zgradu za stradalnike Domovinskoga rata Volarica u Drnišu (2000), hotel Salona Palace u Solinu (2017), Srednju školu Jelkovec u Novom Jelkovcu u Sesvetama (2015–17., s E. Šverkom) i dr. Važnija su mu ostvarenja u području interijera: rent a car agencija Brodomerkura na Trumbićevoj obali 15 (1991), kavana Nautilus u Tomislavovoj ulici (1996), poslovni prostor Split Ship Management Headquarters u zgradi SEM (1998), sve u Splitu. Dobitnik je više domaćih i međunarodnih nagrada, među ostalima World Architecture Community Award za projekt Velikoga egipatskog muzeja u Kairu (2008., s E. Šverkom), »Bernardo Bernardi« (1991., 1998), »Drago Galić« (2001), Zagrebačkoga salona (2000., 2012), »Vladimir Nazor« (2012).