Kraš d. d., poduzeće za proizvodnju konditorskih proizvoda sa sjedištem u Zagrebu; jedan od vodećih konditorskih proizvođača u jugoistočnoj Europi.

Njegov nastanak veže se uz osnivanje Tvornice za proizvodnju čokolade i kandita Union 1911. na Baroševoj cesti (danas Ulica kneza Branimira) u Zagrebu. Osnivači su bili zagrebački poduzetnici Julije König i Slavoljub Deutsch, a zapošljavali su domaće nekvalificirane radnike i stručnjake iz Njemačke i Češke. Union je bio među prvim industrijskim proizvođačima čokolade u jugoistočnoj Europi, a zahvaljujući kvaliteti proizvoda, 1913. dodijeljena mu je titula kraljevskoga dvorskog dobavljača za kraljevski dvor u Beču i Budimu. Nakon I. svj. rata poduzeće je proširilo asortiman proizvoda te moderniziralo proizvodnju. Proizvodnja karamela započela je 1920., škrobnoga sirupa 1930 (u novom postrojenju u Trpimirovoj ulici), bombona Bronhi i Kiki 1935., a godinu kasnije i bombona 505 sa crtom. Zbog ekonomske krize početkom 1930-ih te rasta cijene sirovina, Union je vlastitom tehnologijom počeo proizvoditi nadomjestak za šećer (sirup, škrob i škrobni šećer iz kukuruza). Potkraj 1930-ih proizvodnja je iznosila oko 1400 t konditorskih proizvoda na godinu, a poduzeće je zapošljavalo 300–500 radnika. Nakon raskida partnerstva 1938. König je ostao jedini vlasnik. Početkom II. svj. rata zbog svojega židovskoga podrijetla bježao je od progona, dok je poduzeće dospjelo u državno vlasništvo NDH.













Kao jedna od preteča Kraša isticala se i tvornica Bizjak, koju je vlasnik Vilim Bizjak 1926. preselio iz Rogaške Slatine u Zagreb, na Savsku cestu gdje je nastavila poslovanje kao Tvornica dvopeka, keksa, vafla i finog peciva Bizjak. Tvornica je prvotno zapošljavala 25 radnika, dok je prije početka rata taj broj narastao na približno 300. Proizvodnja je iznosila oko 1000 t na godinu uz asortiman od približno 200 vrsta keksa i kolača. Nakon II. svj. rata poduzeće je promijenilo ime u Tvornica keksa Josip Kraš po antifašističkom borcu i jugoslavenskom narodnom heroju koji je 1941. poginuo u Karlovcu.

Tvornicu čokolade, kakaa i bombona Mirim osnovali su 1922. u Mariboru Ema i Karl Zalokar, a 1940. cjelokupnu proizvodnju preselili su u Zagreb. Tvornicu bombona, marmelade i jestivih ulja Grič osnovao je u Zagrebu Ivan Kohek 1938. Nakon rata preimenovana je u Sutjeska.

Neposredno nakon II. svj. rata tvornice Union, Mirim i Sutjeska spojile su se u poduzeće naziva Union, tvornica čokolade, bombona i marmelade, dok je do spajanja s Tvornicom keksa Josip Kraš došlo 1950., kada je nastalo jedinstveno poduzeće Josip Kraš, tvornica čokolade, bombona i keksa. U pogonima novonastaloga poduzeća na Savskoj cesti, u Branimirovoj i Trpimirovoj ulici bilo je zaposleno oko 1200 radnika, a proizvodnja je iznosila oko 5000 t proizvoda na godinu. U sljedećem razdoblju Josip Kraš je otvorio vlastite prodavaonice u Zagrebu, Rijeci, Sarajevu i Beogradu. Povećali su se kapaciteti za proizvodnju bombona, započela je proizvodnja mliječnih karamela, organizirana je laboratorijska kontrola proizvodnje. Nakon pripojenja tvornice Malina 1954., započela je i proizvodnja guma za žvakanje.





















Početkom 1960-ih pokrenuta je modernizacija tijekom koje je proizvodni proces u sljedećim godinama najvećim dijelom automatiziran te je započelo premještanje većine proizvodnih pogona na zagrebačke Ravnice. Novi pogon keksa i vafla na Ravnicama pušten je u pogon 1965. Tri godine kasnije proširen je pogon keksa, dok je proizvodnja vafla preseljena u novu zgradu. Godine 1973. s radom je počeo novi pogon proizvoda od kakaa, dok su sljedeće godine montirane dvije peći za proizvodnju listova vafla domaćih proizvođača. Tvornica bombona, kao najveći Krašev pogon, 1982. također je preseljena na Ravnice te su se od tada na jednome mjestu proizvodile sve tri skupine konditorskih proizvoda: proizvodi od kakaa, keksi i vafli te bombonski proizvodi. Ujedno je dovršena i nova poslovna zgrada u koju su se uselile sve stručne službe. Svi proizvodni pogoni i popratne službe na Ravnice su se preselili do 1999.













Kao odgovor na krizu 1965., nakon koje je smanjen broj radnika s 2700 na 2050, došlo je do udruživanja s mljekarom Planika iz Kobarida u Sloveniji i Tvornicom keksa i vafla Mira Cikota iz Prijedora u BiH. Planika je do tada zapošljavala oko 70 radnika koji su prerađivali 10,7 milijuna litara mlijeka na godinu. Nakon udruživanja izgrađen je novi pogon za proizvodnju mlijeka i pogon za proizvodnju kremastih proizvoda. Do udruživanja s poduzećem Josip Kraš, Tvornica keksa i vafla Mira Cikota zapošljavala je 350 radnika i zauzimala peto mjesto po količini proizvodnje keksa i vafla u SFRJ. Nakon udruživanja s njom Kraš je pokrivao 24,5% proizvodnje keksa i vafla u SFRJ.

Do udruživanja na višoj razini došlo je 1976., kada se Kraš zajedno s poduzećima Badel i Franck priključio SOUR-u Cibona. Ubrzo potom pridružila su im se i poduzeća Voće iz Zagreba, Mediteranska plovidba iz Korčule i Riviera iz Poreča.

Godine 1981. poduzeću je pripojena i Tvornica bombona, čokolade i keksa Progres iz Bitolja u Makedoniji, koja je tada zapošljavala 310 radnika.

Početkom 1990-ih poduzeće je s 46% ukupne proizvodnje bilo najveći proizvođač konditorskih proizvoda u RH. Godine 1991. imalo je 5079 zaposlenih, od toga u RH 3578. Proizvodnja je tada iznosila 38 400 t konditorskih proizvoda. Proces privatizacije započeo je 1992., a završen je sljedeće godine kada je poduzeće pretvoreno u dioničko društvo pod nazivom Kraš. U sljedećem je razdoblju Kraš nastavio svoje uspješno poslovanje. Matična proizvodnja smještena je u Zagrebu, dok je društvo vlasnik još dviju tvornica: → Karolina u Osijeku i Mira u Prijedoru u BiH. Danas Kraš zapošljava više od 2300 radnika s godišnjom proizvodnjom od približno 34 000 t konditorskih proizvoda, pri čemu izvoz čini gotovo polovicu proizvodnje, te je ujedno vodeći konditorski proizvođač u jugoistočnoj Europi.













