Kutjevo d. d., poduzeće za proizvodnju i promet poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda sa sjedištem u Kutjevu, osnovano 1963.







Povijest današnjega poduzeća započela je 1232. kada su cisterciti u Kutjevu osnovali samostan Honesta Vallis de Gotho. Pretpostavlja se da je u to doba nastao vinski podrum koji i danas čuva kutjevačka vina. Zbog osmanskih prodiranja cisterciti su napustili to područje oko 1526., a upravljanje nad vlastelinstvom preuzeli su prvo Osmanlije, zatim plemić Ivan Josip Babić (1686–91), a potom isusovci (1699–1773). Isusovci su obnovili vlastelinstvo, sagradili novu župnu crkvu i dvorac, obnovili vinski podrum i unaprijedili vinogradarstvo i podrumarstvo, te druge segmente gospodarstva (pokrenuli su sajmove, oživjeli kožarske, mlinarske, pekarske, kovačke i druge zadruge). Nakon što je 1773. papa Klement XIV. ukinuo isusovački red upravljanje nad kutjevačkim dobrom nastavila je Mađarska državna komora, odnosno Znanstvena zaklada Fundus Studiorum. U tom je razdoblju Kutjevo uglavnom stagniralo pa je 1882. Zemaljska vlada raspisala dražbu za prodaju kutjevačke imovine. Kutjevo je na dražbi kupila karlovačka plemićka obitelj, Zdenko i Greta Turković, koji su nastavili izgradnju kutjevačkog imanja koje je tijekom njihove uprave doživjelo najveći procvat. Posebna pozornost polagala se razvoju vinogradarstva, a uzgoj vinove loze bio je zasnovan na tada najnovijim znanstvenim spoznajama (postavljeni su temelji → vinogradarstva i vinarstva u Hrvatskoj). Razvoj Kutjeva zaustavljen je tijekom I. svj. rata i u međuraću, a II. svj. rat i novo političko okruženje označili su kraj dotadašnjeg ustrojstva kutjevačkoga vlastelinstva i novo razdoblje tijekom kojega je Kutjevo djelovalo kao društveno poljoprivredno dobro, od 1963. pod nazivom – Poljoprivredno-prehrambeni kombinat Kutjevo (PPK Kutjevo).





















U drugoj polovici XX. st. PPK Kutjevo proizvodilo je sjemensku i merkantilnu robu, grožđe, vino, sokove, stočnu hranu, skladištilo je, dorađivalo i prerađivalo žitarice, proizvodilo i prerađivalo meso te surađivalo s individualnim proizvođačima biljnih i stočarskih proizvoda. Poduzeće je 1963. izgradilo vlastiti pogon za preradbu sjemena, što mu je omogućilo suradnju s etabliranim zapadnoeuropskim sjemenskim poduzećima. Do kraja 1980-ih RO PPK Kutjevo bio je organiziran u četiri radne jedinice primarne proizvodnje (OOUR-e) Ratarstvo Ovčara, Ratarstvo i vinogradarstvo Trenkovo, Ratarstvo i stočarstvo Kula te Dorada sjemenske robe Kutjevo. Uz njih, poduzeće je imalo i pet radnih jedinica kooperacije, šest radnih jedinica industrijske proizvodnje i jednu upravnu. Posjedovalo je 14 628 ha zemljišta, od kojih je obradivo bilo 12 614 ha (oranice, vinogradi, voćnjaci, livade). PPK Kutjevo imalo je farmu za tov junadi (2600 komada u turnusu) i pilića (65 000 komada u turnusu), silose kapaciteta 40 000 t, 10 000 t i 2000 t, sušaru žitarica (kapaciteta 1500 t na dan), pogone za doradbu sjemenske robe (30 t na sat), mješaonicu stočne hrane, pogon za doradbu duhana s linijama za fermentiranje i ižiljavanje te sušaru duhana (800 t na godinu), mlin za pšenicu (100 t na dan), pekaru (20 t kruha na dan), klaonicu (35 t za osam sati), vinski podrum (110 000 hl) i linije za punjenje vina (6000 boca na sat) i sokova (3000 boca na sat). Godine 1991. poduzeće je zapošljavalo 2003 radnika.







Vlasničkom pretvorbom 1993. poduzeće je nastavilo djelovati kao dioničko društvo. Tijekom 1990-ih osnovalo je nekoliko vlasnički povezanih društava – Dvorac Kutjevo (1993), Kutjevo Kooperativa (1997) i Kutjevački podrum (1998). Većinski udio u poduzeću 2003. steklo je poljoprivredno dobro Božjakovina. Od tada je, uz znatne promjene u proizvodnome i prodajnom sektoru, unaprijeđena i promocija vina i ostalih proizvoda visoke i vrhunske kvalitete. Proizvodnja je danas organizirana u tri sektora – vinogradarski (proizvodna jedinica Vinogradarstvo i vinarstvo), biljni (proizvodne jedinice Ratarstvo, Sjemenarstvo, Kooperacija i Požežanka) i stočarski (proizvodna jedinica Stočarstvo). Poduzeće danas dorađuje sjeme pšenice, zobi, ječma, pšenoraži i sjemenskoga kukuruza te uzgaja konoplju i mentu. Uzgaja i stočnu hranu za stočarske farme Kula i Škomić na kojima uzgoji oko 2000 junadi na godinu (za PIK Vrbovec plus i Ravlić d. o. o. ili izvozi u Libanon). Proizvodi arhivska vina, linije vina de Gotho, Maximo, Rosé Premium, linije vrhunskih i kvalitetnih vina, ekološka vina Brič i Đakovačka vina. Vinarija na 400 ha proizvede 4,5 do 5 milijuna litara vina na godinu (80% graševina, 15% crno, zatim rose, pjenušac, desertna slatka i specijalna vina). Posjeduje u Hrvatskoj najbogatiju vinsku arhivu (više od 65 000 butelja).







