Martinčić, Julijo (Osijek, 26. IX. 1929 – Osijek, 16. XI. 2016), agronomski inženjer, stručnjak za oplemenjivanje bilja.

Diplomirao je 1960. na Poljoprivrednome fakultetu (→ Agronomski fakultet) u Zagrebu, na kojem je 1977. doktorirao disertacijom Reakcija sorte na folijarnu gnojidbu ureom u odnosu na kvantitativna i kvalitativna svojstva ozime pšenice (mentor J. Gotlin). Bio je zaposlen na Poljoprivrednom institutu Osijek (1961–77) i na Poljoprivrednome fakultetu u Osijeku (→ Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek) 1977–99., od 1985. kao redoviti profesor. Bio je prorektor Sveučilišta u Osijeku (1984–88) i ravnatelj HAZU-ova Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku (1993–2011). Umirovljen je 1999.

Područja njegova znanstvenoga i stručnoga rada bila su oplemenjivanje i selekcija ozime pšenice, te ozimog i jareg ječma. Sa suradnicima stvorio je 33 kultivara ječma i 39 kultivara pšenice čime je znatno pridonio biotehničkim znanostima i bilinogojskoj proizvodnji u zemlji i inozemstvu. Autor je više od 100 znanstvenih radova te 16 knjiga, monografija i udžbenika, od kojih su najznačajnije dvosveščana Oplemenjivanje bilja (s V. Kozumplikom, 1996) i istoimeni vježbovnik (sa S. Marić, 1996). Bio je glavni urednik časopisa → Poljoprivreda (1982–89) i Anali Zavoda za znanstveni rad HAZU Osijek (od 1993). Pisao je i o osječkim školama, obrtu i obrtnicima, arhitekturi i povijesti grada u više izdanja HAZU-a kojih je bio i urednik. Dobitnik je Nagrade »Ruđer Bošković« (1975), Nagrade »Nikola Tesla« (1986), nagrade HAZU-a (2001) i drugih priznanja. Od 1999. je professor emeritus Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.