Mlinar d. o. o., poduzeće za proizvodnju i prodaju pekarskih proizvoda sa sjedištem u Zagrebu, osnovano 1903. u Križevcima.







Poduzeće se isprva zvalo Prvi križevački paromlin i paropila Hinko Švarc (Schwartz) i sinovi, a za pogon mlina i pilane služio je parni stroj. Novi paromlin kapaciteta preradbe 220 do 250 vagona na godinu izgrađen je 1913. Poduzeće je nakon I. svj. rata zapošljavalo 25 radnika. Nakon II. svj. rata mlin obitelji Švarc preuzelo je državno mlinsko poduzeće Kalnik (1946). Od 1953. poduzeće je djelovalo u sklopu Žitnoga fonda (poduzeće za promet i preradbu žitarica), a djelatnost je obavljalo u nacionaliziranom mlinu koji je mogao samljeti 20 t žitarica na dan. Iduće je godine mlin moderniziran i elektrificiran, pa mu je i povećan kapacitet. Od 1958. poduzeće je djelovalo pod nazivom Mlinar, mlinsko poduzeće. Tijekom 1960. poduzeću je u Križevcima pridružena pekarska zadruga Napredak, pa je uz → mlinske proizvode počelo proizvoditi peciva i kruh (→ pekarski proizvodi). Tijekom vremena izgrađene su nove industrijske pekare u Zagrebu (1969., kapaciteta 70 t na dan; najveća u državi) i Križevcima (1977., kapaciteta 25 t na dan), mješaonica stočne hrane (1969., kapaciteta 120 t na dan), silosi za žitarice (kapaciteta 28 000 t) i mlin (kapaciteta 120 t na dan). Rad poduzeća bio je organiziran u radnim jedinicama Mlinarstvo (stari i novi mlin te mješaonica stočne hrane) i Pekarstvo (pekare u Zagrebu i Križevcima).







Godine 1991. poduzeće je zapošljavalo 496 radnika, radilo je smanjenim kapacitetom (42%), a proizvelo je 28 741 t mljevenih i 14 291 t pekarskih proizvoda te 4830 t stočne hrane. Pretvorbom 1992. poduzeće je postalo dioničko društvo, te je djelovalo pod nazivom Mlinar, mlinsko-pekarska industrija. Razvojnim programom provedenim 1992–98. poduzeće je izgradilo montažne armiranobetonske hale, nadogradilo upravnu zgradu, kupilo 21 poslovni prostor, moderniziralo dio voznoga parka te investiralo u nove proizvodne pogone (oprema za pripremu i sušenje tijesta, automatizirana linija za proizvodnju peciva, oprema za mlinarstvo, stroj za izuzimanje paleta s linija, uređaj za uzimanje uzoraka žitarica, jedna etažna i dvije roto peći). U Zagrebu je 2000. izgrađen pogon za proizvodnju zamrznutih proizvoda. Modernizaciju proizvodnih pogona pratila je povećana zaposlenost (1993. 488 radnika; 2002. 743 radnika). Mlinar je 2009. kupio poduzetnik Mato Škojo koji je potom reorganizirao proizvodnju u Zagrebu, Križevcima, Osijeku i Poreču. Godine 2009. pridruženo mu je poduzeće Moslavka pekarstvo iz Kutine, 2011. Centar Radnička iz Zagreba i Agrolaguna pekarstvo iz Rijeke te 2016. Centar Škojo iz Osijeka. U Zagrebu je 2011. izgrađen novi proizvodni pogon, najveći pekarski proizvodni i distributivni centar u ovome dijelu Europe, a 2014. najsuvremenija tvornica za proizvodnju bureka i pizza u ovome dijelu Europe (kapacitet 100 milijuna bureka i 40 milijuna pizza na godinu). Od 2013. poduzeće nema proizvodne pogone u Križevcima. Prve Mlinarove prodavaonice u Sloveniji i Mađarskoj otvorene su 2012., potom i u Njemačkoj, Švicarskoj, Slovačkoj, BiH, Srbiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Australiji i Malti. U Lahoreu u Pakistanu je 2018. otvoren najveći Mlinar Caffe na svijetu, a još dva nalaze se u Sydneyju. Mlinar u više od 200 hrvatskih prodavaonica, zagrebačkom sjedištu te u tvornicama u Osijeku, Zagrebu, Poreču i Šibeniku zapošljava oko 2000 radnika, a u svojim tvornicama proizvede oko 170 milijuna proizvoda na godinu. Proizvodni asortiman sastoji se od kruha, peciva, bureka, pizze, sendviča, salata, dugotrajnih proizvoda, kolača i torti.





