Nikolić, Gojko (Šibenik, 15. IX. 1939), strojarski inženjer, stručnjak za automatizaciju i robotiku u medicini.

Diplomirao je 1962. na Strojarsko-brodograđevnom fakultetu (→ Fakultet strojarstva i brodogradnje; FSB, sv. 1) u Zagrebu, gdje je 1985. doktorirao disertacijom Jeftina automatizacija i njen utjecaj na proizvodnost rada u strojarskoj proizvodnji (mentor → T. Šurina; sv. 1). Radio je 35 godina u gospodarstvu, pretežno u Tvornici telefonskih uređaja Nikola Tesla (1965–90), gdje je obnašao dužnosti od konstruktora automatskih linija do direktora proizvodnje. Uz rad u industriji honorarno je predavao na FSB-u (1970–2007), a 1998–2009. bio je zaposlenik Tekstilno-tehnološkoga fakulteta (TTF) u Zagrebu, u zvanju redovitoga profesora od 2002. Počasno zvanje posebno istaknutoga profesora dodijeljeno mu je 2012. Na FSB-u osmislio je i bio nositelj većega broja kolegija koji se bave pneumatikom i automatizacijom, a na TTF-u je predavao kolegije vezane uz strojeve za proizvodnju odjeće i njihove mehanizme. Bio je predstojnik Zavoda za odjevnu tehnologiju (2002–07) i Centra za razvoj i transfer tekstilnih i odjevnih tehnologija i modnoga dizajna (2004–09). Suautor je 21 patenta i 26 tehničkih unapređenja, a samostalno ili u suautorstvu napisao je 28 knjiga, od kojih je 15 sveučilišnih udžbenika (Pneumatsko upravljanje, 1976–90; Mehanizacija i automatizacija operacija sklapanja, 1982–89; Mehanizmi strojeva za proizvodnju odjeće, 2000. i dr.). Bavi se istraživanjem hrvatske tehničke baštine, autor je knjige Život i izumi Fausta Vrančića (2015–18). Dobitnik je Državne nagrade tehničke kulture »Faust Vrančić« za životno djelo (2015).