ribnjačarstvo, dio akvakulture koji se bavi uzgojem slatkovodne ribe u ribnjacima. Ribnjaci se uobičajeno grade uz riječne tokove jer se tako osigurava golem izvor kvalitetne vode povoljne temperature, uz njih se obično smještaju bazeni za mriještenje i uzgoj riblje mlađi. U Hrvatskoj se slatkovodna akvakultura odvija na dva načina: uzgojem toplovodnih (šaranskih, ciplinidnih) i hladnovodnih (pastrvskih, salmonidnih) vrsta. Najznačajniji je uzgoj šarana i pastrve, a uzgajaju se i bijeli amur, sivi i bijeli glavaš, smuđ, som i štuka, većinom u polikulturi sa šaranom. Ribnjačarstvo je sastavni dio → ribarstva, unutar kojega se razvijalo kroz povijest.
Tijekom 1960-ih ribnjačarstvo se odvijalo u mnogobrojnim rekonstruiranim starim, ali i novosagrađenim objektima, a proizvodnja je modernizirana. Idućih je 30 godina slatkovodno ribarstvo bilježilo porast ulova i proizvodnje konzumne ribe i mlađi, no početkom 1990-ih dolazi do naglog pada u uzgoju uzrokovanoga ratnim razaranjima. U Hrvatskoj je 2015. bilo 39 registriranih uzgajivača slatkovodne ribe i 47 uzgajališta (24 šaranska i 23 pastrvska). Uzgoj riba u šaranskim ribnjacima provodi se na poluintenzivan do ekstenzivan način u polikulturi (gnojidbom se stimulira razvoj prirodne hrane, a riba se dohranjuje biljnim komponentama). Uglavnom su smješteni u nizinskoj Hrvatskoj uz veće riječne tokove u Podunavlju, Pokupskom bazenu, donjoj Podravini, donjoj Posavini, Poilovlju, Jelas-polju i Crnoj mlaki. Godine 2017. zauzimali su površinu od približno 10 000 ha. Njihov broj je nakon 1990-ih u porastu, a površina u eksploataciji stalno se mijenja. No proizvodnja, iako danas stabilna, nikad nije dosegnula predratne godine (1989. više od 16 000 t; 2017. 2877 t). Uzgoj ribe u pastrvskim ribnjacima provodi se gotovo isključivo u monokulturi. Ribnjaci su uobičajeno smješteni u gorskim i planinskim područjima gdje se može osigurati brz protok i visoka kvaliteta vode. Godine 2015. pastrvski ribnjaci zauzimali su površinu od približno 5200 ha, a proizvodnja se oporavila do te mjere da dostiže prijeratnu (2017. 396 t). Većina proizvedene ribe namijenjena je potrošnji u Hrvatskoj, manja količina izvozi se u zemlje EU-a. Najveći je proizvođač slatkovodne ribe u RH → PP Orahovica.
| Proizvodnja slatkovodne ribe u ribnjacima u RH (t) | |||||||
| Godina | Ukupno | Šaran | Amur | Glavaš | Som | Pastrva | Ostala riba |
| 2002. | 3485 | 1851 | 10 | 42 | 10 | 913 | 659 |
| 2005. | 4335 | 2183 | 354 | 302 | 40 | 1301 | 155 |
| 2008. | 4503 | 1548 | 156 | 610 | 25 | 2089 | 75 |
| 2011. | 6333 | 2894 | 158 | 617 | 28 | 2489 | 147 |
| 2014. | 3860 | 2290 | 288 | 713 | 45 | 378 | 146 |
| 2017. | 3337 | 2049 | 169 | 549 | 43 | 396 | 131 |
|
Površina i broj ribnjaka u eksploataciji u RH |
||||
|
Površina ribnjaka (ha) |
Broj ribnjaka |
|||
|
Godina |
Šaranski |
Pastrvski |
Šaranski |
Pastrvski |
|
1963. |
5335 |
13 |
– | – |
|
1970. |
9942 |
175 |
26 |
6 |
|
1980. |
12 015 |
2207 |
26 |
5 |
|
1990. |
12 234 |
3250 |
20 |
7 |
|
2000. |
8365 |
5676 |
18 |
18 |
|
2010. |
10 226 |
6136 |
23 |
24 |
|
2015. |
9917 |
5148 |
24 |
23 |
Priručnik za slatkovodno ribarstvo. Zagreb, 1967.
V. Knjaz: Slatkovodno ribarstvo u RH. Ribarstvo, 65(2007) 3, str. 111–121.
Aquatika, slatkovodni akvarij, Karlovac
J. Basioli: RIBARSKA PROIZVODNJA. Slatkovodno ribarstvo. Pomorska enciklopedija, sv. 7, 1985., str. 45–47.
ribarstvo, slatkovodno. Hrvatska enciklopedija, sv. 9, 2007., str. 327.
