Senjanović, Petar (Split, 14. I. 1876 – Split, 17. VII. 1955), građevinski inženjer, značajan je njegov doprinos izradbi novoga regulacijskog plana Splita 1926.

Diplomirao je 1899. na Građevinsko-inženjerskom odjelu Tehničke visoke škole u Beču (danas TU Wien). Od završetka studija je u okviru Austrijskih državnih željeznica do 1913. bio zaposlen na projektiranju i gradnji željeznica u Dalmaciji, Alpama i Tirolu. Godine 1910–14. kao općinski vijećnik i tehnički referent gradske uprave u Splitu radio je na programima obnove grada, izradbi nove regulacijske osnove, građevnom uređenju i asanaciji, izgradnji novog vodovoda, elektrifikaciji i plinofikaciji grada. Godine 1914. preuzeo je upravu općinskoga Tehničkog ureda u Splitu te izradio prijedlog novoga regulacijskog plana grada. Vodio je tehničko ravnateljstvo u Pokrajinskoj vladi za Dalmaciju 1918–21., potom je bio osnivač Primorskoga građevnog društva koje je bilo angažirano na izgradnji željeznice u Dalmaciji, posebice na povezivanju Dalmacije sa zaleđem ličkom i unskom prugom. Od 1929. bio je direktor Direkcije državnih željeznica u Zagrebu, a od 1930. do umirovljenja 1937. pomoćnik ministra prometa u Beogradu.

Tijekom 1920-ih se intenzivno posvetio javnom djelovanju u području nove splitske urbanističke regulacije, izgradnji željezničke i lučke infrastrukture, prometne mreže i dr. Odigrao je ključnu ulogu u izradbi programa i provedbi natječaja za novi regulacijski plan Splita 1924., te u procesu kasnije razradbe plana (1926) prema prvonagrađenome prijedlogu njemačkog arhitekta Wernera Schürmanna. Njegov arhitektonski opus obilježen je secesijskim stilskim izrazom uz prisutne tradicijske i regionalne oblikovne značajke. Među ostvarenim projektima u Splitu ističu se: vile Antičević u Bihaćkoj ulici 12–14 (1910–12), Katunarić u Zrinsko-frankopanskoj 10 (1913) i Mitrović na Trgu braće Radića 3 (1922), dvije zgrade Zadružnoga saveza (poslije Rektorat Sveučilišta u Splitu) na raskrižju Bihaćke i Livanjske (1912–14; 1916–18), stubište na Marjanu (s P. Čulićem, 1919–20). Neizveden mu je projekt Banovinske palače u Splitu (s J. Pičmanom, 1935). Godine 1919. bio je jedan od osnivača Udruženja inžinira, arhitekata i geodeta u Dalmaciji, kojega je od početka bio predsjednik, te Udruženja jugoslavenskih inženjera i arhitekata, u kojem je od 1920. bio predsjednik splitske sekcije, a 1927–30. zagrebačke. Objavio je velik broj članaka u stručnoj i dnevnoj periodici.





