Seršić, Emil (Baška, 12. XII. 1927 – Zagreb, 11. II. 2011), arhitekt, njegov arhitektonski izričaj obilježen je racionalnim pristupom i funkcionalnim rješenjima.
Diplomirao je 1958. na Arhitektonskom odsjeku Arhitektonsko-građevinsko-geodetskoga fakulteta (→ Arhitektonski fakultet) u Zagrebu, gdje je isprva radio u projektnom birou Löwy, a od 1967. do umirovljenja 1990. kao voditelj poduzeća Tehnoprojekt.
U suradnji ili samostalno, projektirao je veći broj poslovnih, javnih, kolektivnih i individualnih stambenih zgrada suzdržana izraza i funkcionalnih rješenja. Među ostvarenjima ističu se: hotel u Virovitici (s M. Salajem, 1966), franjevačka gimnazija i samostan u Samoboru (s M. Salajem, 1968), studentski dom Podmurvice u Rijeci (1982), robna kuća Krk u Krku (1982), Narodno sveučilište u Samoboru (1984), bogoslovno sjemenište u Rijeci (1986–87), te u Zagrebu stambeno-poslovni kompleks Dubrava–Centar (s R. Melinčevićem i K. Govekar, 1971) i središnji društveni objekt u studentskom naselju Stjepan Radić (1979., dogradnja 1987). Crkva sv. Križa u Sigetu, koju je izveo s M. Salajem (1969–82), prvo je veliko sakralno zdanje podignuto u Zagrebu nakon 1945. Arhitektonski sklop sastoji se od crkve, trga, samostana i zvonika, povezanih u cjelinu sadržajem, funkcijom i oblikovnim izrazom. Suautor je natječajnih projekata za tipske dječje vrtiće u Zagrebu (1959), muzej u Beogradu (1961), robnu kuću u Sarajevu (1962) i hotel u Kruševcu (1964).
Foto: Damir Krajač / CROPIX
Franjevačka gimnazija i samostan. Čovjek i prostor, 28 (1980) 6(327), str. 13.
Arhitektura u Hrvatskoj 1945–1985. Arhitektura, 39(1986) 86(196–199), str. 110., 194., 288.
Ž. Domljan: Sršić, Emil. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, sv. 2. 1996., str. 230.
Foto: Davor Pongračić / CROPIX