Šilović, Stanko (Praputnjak kraj Bakra, 7. V. 1900 – Zagreb, 22. VI. 1984), brodograđevni inženjer, jedan od osnivača i prvi voditelj Brodarskog instituta u Zagrebu.

Diplomirao je 1924. na brodograđevnom odjelu Tehničke visoke škole u Zagrebu kao prvi inženjer brodogradnje na tom učilištu. Radio je kao brodograđevni inženjer u brodogradilištima San Marco u Trstu (1925–26) i u Kraljevici (1926–27), a od 1927. inspektor i projektant za parobrodarsko društvo Jadranska plovidba u Sušaku, gdje je projektirao brodove u engleskim brodogradilištima. Od 1931. ponovno je u brodogradilištu u Kraljevici bio projektant i konstruktor, a od 1933. direktor. Načelnik tehničkoga odsjeka Pomorskoga zapovjedništva sjevernoga Jadrana bio je od 1944., načelnik Glavne uprave brodogradnje u Rijeci od 1945. te pomoćnik načelnika Centralne uprave brodogradnje u Beogradu od 1947. Od 1948. predavao je na Tehničkome fakultetu u Zagrebu (→ Fakultet strojarstva i brodogradnje), 1953. izabran je u zvanje redovitoga profesora. Umirovljen je 1970. Predavao je kolegije Otpor broda, Oprema broda, Propulzija broda, Osnivanje broda. Bio je prodekan (1957–58. i 1962–63) i dekan (1956–57. i 1960–63).

Znatno je pridonio razvoju hrvatske brodogradnje razradivši zamisao i projekt opremanja Brodarskog naučnog instituta (→ Brodarski institut) u Zagrebu, kojega je bio prvi voditelj i direktor (1948–51., 1953–57). Pokrenuo je publicističku djelatnost Instituta (u razdoblju 1951–58. tiskane su 22 knjige), te je surađivao s inozemnim poduzećima i institutima na upoznavanju tehnike rada i opremanju Instituta. Kao predsjednik Odbora za izgradnju Strojarsko-brodograđevnoga fakulteta pridonio je osnivanju projektnoga programa izgradnje novoga fakulteta te surađivao u projektiranju zgrada, predavaonica, laboratorija. Preveo je niz klasičnih udžbenika iz kolegija koje je predavao, omogućivši studentima uporabu stručne literature na hrvatskome jeziku, te je bio pokretač, urednik i suradnik časopisa Brodogradnja. Bio je redaktor struke brodogradnja u Tehničkoj enciklopediji i urednik u Pomorskoj enciklopediji LZ-a. Za svoj je rad primio Nagradu za životno djelo (1969) i počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu (1970).