Centralna uprava brodogradnje (CUB), institucija u sklopu Ministarstva obrane FNRJ, osnovana 1947. u Beogradu. U prvim poslijeratnim godinama upravljala je brodograđevnom djelatnošću zemlje, osposobljavanjem uništenih brodograđevnih kapaciteta i osposobljavanjem znanstvenih kapaciteta. Gašenjem sustava administrativnoga upravljanja, ukinuta je 1953.

Na čelu CUB-a bili su visokopozicionirani časnici JA, uglavnom hrvatske nacionalnosti, s jakim političkim utjecajem. Jedan od pomoćnika načelnika te uprave bio je doajen hrvatske brodogradnje → Stanko Šilović, koji je u suradnji s Antonom Jagodnikom i → Josipom Šretnerom potaknuo 1948. osnivanje Brodarskoga naučnog instituta u Zagrebu (→ Brodarski institut) i Centralnoga biroa za projektiranje u Rijeci (→ Brodoprojekt). Te su institucije pod upravom CUB-a, zajedno s novoosnovanim Mornaričko-tehničkim institutom iz Splita pod upravom JRM-a, pružale potporu za razvoj, razradbu projektne dokumentacije i vođenje gradnje najsloženijih ratnih brodova u godinama što su slijedile. Okupljale su sve raspoložive stručnjake, uključivši i one koji su djelovali još za Kraljevine Jugoslavije, pa i neke iz inozemstva (npr. Njemačke). Uz to, pod nadzorom CUB-a obnavljala su se brodogradilišta, gradila naselja za radnike, pokrenut je program stipendiranja stručnih brodograđevnih kadrova na fakultetima u zemlji i inozemstvu, otvoreno je nekoliko srednjih tehničkih škola u Rijeci, Puli, Splitu i drugdje, mnoge industrijske škole i tečajevi za izobrazbu kvalificiranih majstora za rad u brodogradilištima, te su se gradili đački domovi. Kao tijelo CUB-a u Rijeci je 1949. osnovana Direkcija sjevernih brodogradilišta, a diljem obale i druge institucije za upravljanje brodograđevnim kapacitetima. Godine 1950. pod ingerencijom CUB-a pokrenut je i časopis → Brodogradnja.

Nakon političkih odluka o decentralizaciji uprava i približavanju tržišnomu gospodarstvu, 1970-ih osnovano je poduzeće Jadranbrod (→ Hrvatska brodogradnja − Jadranbrod) sa sjedištem u Zagrebu i s ciljem povezivanja i racionalizacije troškova u jugoslavenskoj brodograđevnoj industriji. U tom razdoblju Hrvatska je spadala među rijetke zemlje koje su osim manjih ratnih brodova gradile podmornice i brodove razine fregata.

Nakon osamostaljenja RH Jadrandbrod je i dalje ostao krovna ustanova hrvatske brodograđevne industrije. Brodoprojekt je potkraj 1990-ih prestao s radom, a djelatnost Brodarskoga instituta reducirana je.