Slovenec, Dragutin (Zagreb, 19. V. 1941), geološki inženjer, stručnjak za mineralogiju.

Diplomirao je 1968. na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Zagrebu te doktorirao 1980. disertacijom Kristalografska svojstva tinjaca i produkata njihove izmjene kao indikatori geneze najčešćih granitometamorfnih stijena Papuka (mentori M. Vragović i S. Popović) na Rudarsko-geološko-naftnome fakultetu u Zagrebu, gdje je bio zaposlen od 1969., od 1992. u zvanju redovitoga profesora. Umirovljen je 2011. Predavao je kolegije Opća mineralogija, Sistematska mineralogija, Mineralogija glina, Instrumentalne metode analize, Mineralogija okoliša. Obnašao je dužnost prodekana Fakulteta (1986−91). Bavi se strukturnim, kemijskim i fizičkim svojstvima minerala, posebno istraživanjem filosilikata primjenom difrakcijskih i termičkih metoda analize. Uz mnogobrojne znanstvene radove i stručne elaborate, suautor je opsežnoga sveučilišnog udžbenika Sistematska mineralogija – mineralogija silikata (s V. Bermancom, 2003) te autor udžbenika Opća mineralogija (2014). Godine 1999. osnovao je Hrvatsku grupu za gline, koja je članica Asocijacije europskih grupa za gline. Dobitnik je nagrade HAZU-a (2003).