Struppi, Vinko (?, 1733 − Beč, 3. VI. 1810), vojni djelatnik, projektant i graditelj cesta, luka, utvrda, vojnih objekata i dr., uključujući Jozefinsku cestu.

Kao pripadnik austrijske vojske se za Sedmogodišnjega rata (1756−63) osobito istaknuo u području inženjerske struke i vojnoga graditeljstva. Bio je fortifikacijski ravnatelj gradova Cheb i Hradec Kralove u Češkoj (1764−68), a 1768. car Josip II. ga je, na prijedlog Dvorskoga komercijalnog vijeća, postavio za građevinskog ravnatelja Carske i kraljevske glavne trgovačke intendance u Trstu uz istodobno promaknuće u čin inženjerijskoga kapetana. Djelovao je na području tzv. Austrijskog primorja, odn. područja grada Trsta s okolicom, Slovenskog primorja, Istre i Hrvatskog primorja. Obavljao je radove na proširenju luka u Trstu, Rijeci, Bakru, Kraljevici i Senju. Godine 1772. unaprijeđen je u čin inženjerijskoga potpukovnika, istodobno postavši carski savjetnik.

Životno djelo mu je Jozefinska cesta ili Via Josephina (→ cesta), glavninu koje je izgradio u razdoblju 1775−79. po važećim standardima cestogradnje XVIII. st., koja je u duljini od 100 km povezivala riječni terminal na Kupi u Karlovcu sa starim hrvatskim lučkim središtem Senjom. Najvažniji su objekti koje je Struppi izgradio na Jozefini kameni svođeni mostovi, njih čak 11. Izgrađeni su u baroknom stilu cestovnoga graditeljstva XVIII. st. te imaju povijesno-spomeničku vrijednost. Osobito se ističe most preko Tounjčice kraj Tounja (→ most). Istaknuo se i kao graditelj makadamske ceste od Karlovca prema Vojniću i dalje prema Banovini 1780. Car Josip II. dodijelio mu je 1779. nasljedni barunat, a poslije je bio imenovan i glavnim dvorskim građevinskim ravnateljem.