Tvornica duhana Zagreb (TDZ), poduzeće za proizvodnju duhana i duhanskih proizvoda osnovano 1870. u Zagrebu.
Početak preradbe duhana u Zagrebu seže u 1817., kada je u Svilarskoj ulici (danas Preradovićeva ulica) otvorena manufakturna radionica u kojoj se proizvodio duhan za lule i cigare, te za pušenje i žvakanje. Manufaktura je prestala s radom 1850., kada su vlasti u Beču uspostavile državni monopol na uzgoj i preradbu duhana nakon kojega su jedino tvornice duhana mogle nastaviti s radom. Odluku o osnivanju tvornice duhana u Zagrebu donijeli su Kraljevska hrvatska zemaljska vlada i Josip Dachler, predstavnik kraljevskoga ugarskog ministra financija 1869. Unajmljena je zgrada Zemaljske bolnice (danas zgrada Rektorata Sveučilišta u Zagrebu i Pravnoga fakulteta) te je 1870. pokrenuta industrijska proizvodnja. Poduzeće je bilo u državnom vlasništvu, pod upravom zajedničkoga ministarstva financija u Beču. U početku je bilo zaposleno do 200 radnika, a ubrzo je taj broj porastao na približno 500. Zbog širenja proizvodnje i namjere Sveučilišta da se preseli u zgradu tvornice, 1880. donesena je odluka o preseljenju pogona. Zgrada nove tvornice sagrađena je 1882. u današnjoj Klaićevoj ulici 13, prema projektu Ruperta Melkusa, glavnoga gradskog arhitekta i voditelja Gradskoga građevnog ureda, uz tehničku suradnju Milana Lenucija i Aleksandra Seća, dok je tehnološko rješenje pripremio Leopold Lipp, ravnatelj kraljevske ugarske Tvornice duhana u Rijeci. Zgrada je oblikovana kao neorenesansna palača. Glavni proizvod Tvornice duhana u to doba bile su cigare. Radilo se isključivo ručno, glavninu zaposlenih činile su žene te mnogobrojna djeca mlađa od 14 godina. Do I. svj. rata tvornica je imala do 700 zaposlenih.
Nakon I. svj. rata poduzeće je ostalo u državnom vlasništvu, pod ingerencijom Državne monopolske uprave. Između dvaju svjetskih ratova broj zaposlenih pao je na 250. Za gospodarske krize 1930-ih tadašnji ministar financija Kraljevine Jugoslavije namjeravao je zatvoriti tvornicu, ali to se izbjegnulo zauzimanjem Državne monopolske uprave. Započela je proizvodnja cigareta koje su u kratkom roku postale najmasovniji oblik uživanja duhana i od 1941. jedini proizvod poduzeća. Modernizacija je provedena 1940., kada su nabavljena četiri stroja za rezanje duhana, sedam strojeva za izradbu cigareta i tri stroja za pakiranje, dok je mehanička radionica obnovljena. Sljedeće godine proizvedeno je 600 t cigareta.
Godine 1947. proizvedeno je 917 t cigareta, a 1950. 1701 t, što je činilo 8% ukupne jugoslavenske proizvodnje cigareta. U sljedećih deset godina proizvodnja je narasla na 3269 t, što je činilo 12,62% ukupne jugoslavenske proizvodnje. Sredinom 1950-ih slijedilo je krizno razdoblje i pad proizvodnje, u prvom redu zato što su ostale jugoslavenske tvornice duhana nudile kvalitetniji asortiman te su uvele proizvodnju cigareta s filtrom. Poduzeće se moderniziralo i širilo pripajanjem manjih pogona i tvornica. Duhan Bjelovar pripojen je 1965. Poduzeće za proizvodnju i obradu duhana u Pitomači postalo je pogon unutar TDZ-a 1966. Sljedeće godine integrirani su Radna organizacija Čoka iz Vojvodine, Duhan Dubrovnik i Duhanka iz Trogira, koja je promijenila svoju osnovnu djelatnost preradbe i otkupa duhana te postala pogon za proizvodnju cigaretnih filtara. TDZ je u Trogir poslao nove strojeve, te je 1971. proizvedeno 77 milijuna filtara. Tvornica je proširena prema projektu Franje Bahovca. Rekonstrukcija i modernizacija dovršene su 1971. uz očuvanje gotovo cjelokupne izvorne tvorničke strukture. Izgrađene su nove proizvodne hale i osmerokatna upravna zgrada u Jagićevoj ulici. Kapacitet je bio 5000 t cigareta na godinu uz rad u dvije smjene. Do 1977. proizvodnja je narasla na 6000 t ili 15% od ukupne jugoslavenske proizvodnje. Najveća proizvodnja od 7200 t ostvarena je 1981; od toga je 1500 t izvezeno u SSSR. Godine 1983. bilo je 750 zaposlenih. Novi skladišni prostor otvoren je u Resniku 1988.
Do udruživanja na većoj razini došlo je 1976. kada je osnovan SOUR Duhanprodukt. Članice su bile RO Tvornica duhana Zagreb, RO Tvornica duhana Zadar, RO Duhanka Trogir, RO Pitomača, RO Čoka, RO Grude, RO Duhan Zagreb, RO Duhan Dubrovnik, RO Duhan Bjelovar i RO Drava Osijek.
Privatizacija poduzeća pokrenuta je 1993., a 1998. → Tvornica duhana Rovinj postala je većinski vlasnik. Proizvodnja u Zagrebu obustavljena je 2007., kada je preseljena u novoizgrađenu tvornicu u Kanfaru. Do preseljenja tvornica je zapošljavala oko 240 radnika. Nekadašnji tvornički kompleks u Zagrebu jedini je cjelovito očuvani objekt industrijske arhitekture druge polovice XIX. st. iznimnih konstrukcijskih i oblikovnih obilježja. Tvornička zgrada danas je zaštićeni spomenik graditeljske baštine upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Duhanac: informativni list Tvornice duhana Zagreb. 1980–90.
Tvornica duhana Zagreb. Zagrebački leksikon, II., 2006., str. 448.
Tvornica duhana Zagreb (1870–1978)
SOUR Duhanprodukt (1978–89)
Tvornica duhana Zagreb (1989–2007)