Viro tvornica šećera d. d., tvornica za proizvodnju i preradbu šećera sa sjedištem u Virovitici, osnovana 1976. Do 2002. djelovala je pod nazivom Tvornica šećera Virovitica.

Probna proizvodnja započela je 1980., a početni dnevni kapacitet preradbe šećerne repe iznosio je 4000 t. Nov, tehnološki suvremeno opremljen, proizvodni pogon omogućavao je proizvodnju šećera iz šećerne repe i iz alternativnih sirovina (npr. šećerna trska). Ipak, tvornica se od osnutka, borila s nedovoljnom količinom kvalitetnih sirovina i preniskim cijenama šećera u svom okruženju. Kraće vrijeme (1984–89) bila je u sastavu PIK-a Virovitica. Od druge polovice 1980-ih poslovanje su olakšali program uslužne doradbe šećerne repe iz Mađarske i znatna ulaganja u proizvodnju šećerne repe. Tijekom 1990-ih tvornica je uglavnom proizvodila šećer iz šećerne repe (nusproizvodi bili su melasa i suhi rezanci), a u manjoj mjeri i sirovi šećer iz trske (sirovina iz uvoza). No, velik i nekontrolirani uvoz šećera tijekom 1990-ih ozbiljno je ugrozio poslovanje svih šećerana u Hrvatskoj. Poteškoće u poslovanju nisu utjecale na stalni broj zaposlenih, kojih je tijekom 1990-ih uglavnom bilo nešto više od 350, a tijekom kampanje preradbe šećerne repe tvornica je dodatno, sezonski, zapošljavala 150 do 200 radnika. Potkraj 1990-ih tvornica je često mijenjala vlasnike (osječko poduzeće Novalić od 1998., nizozemski Cosun od 1999), a 1999. proglasila je stečaj. Imovinu poduzeća na javnoj su dražbi 2002. otkupila poduzeća EOS-Z iz Zagreba i Robić iz Velike Gorice, koji su ga uspješno restrukturirali i ponovno pokrenuli proizvodnju. Nastavilo je djelovati kao Viro, društvo s ograničenom odgovornošću, a od 2005. kao dioničko društvo.

Proizvodni asortiman šećerane sastojao se od konzumnoga bijelog šećera, pasteriziranoga tekućeg šećera (za industriju alkoholnih pića), melase i suhoga briketiranog repina rezanca. Tijekom 2014. tvornica je preradila 615 616 t šećerne repe i proizvela 76 836 t šećera, 26 006 t suhoga rezanca, 24 135 t melase i 13 313 t prešanoga rezanca. Godine 2019. čak 90% proizvedenoga šećera tvornica je izvezla na tržište EU-a, najviše u Njemačku, Veliku Britaniju, Slovačku, Italiju, Mađarsku i Sloveniju. Briketirani repin rezanac izvozio se na tržište Italije, Mađarske i Slovenije. Poteškoće u poslovanju počele su utjecati i na broj zaposlenih pa je šećerana 2014. zapošljavala 185 radnika, a početkom 2020. njih 120. Kako bi bile konkurentne na svjetskom tržištu šećera, 2019. tvornica Viro se s preostale dvije hrvatske tvornice šećera (→ Tvornicom šećera Osijek i županjskom → Sladoranom) spojila u poduzeće Hrvatska industrija šećera. Tijekom 2020., zbog nedostatka sirovina, Viro je prestao s proizvodnjom šećera.