Vesanović, Dinko (Split, 4. VIII. 1915 – Split, 8. VII. 2000), arhitekt, jedan od najistaknutijih predstavnika arhitektonske scene u Splitu i Šibeniku nakon II. svj. rata.

Diplomirao je 1939. na Arhitektonskom odsjeku Tehničkoga fakulteta (→ Arhitektonski fakultet) u Zagrebu. Nakon studija vratio se u Split, gdje je za II. svj. rata radio u arhitektonskom birou → Fabijana Kaliterne, u gradskom poglavarstvu i u brodogradilištu. Potom je djelovao u projektnim biroima Projektant u Splitu (1946–59., 1968–74) i Plan u Šibeniku (1959–68), a nakon umirovljenja nastavio je vlastitu arhitektonsku djelatnost (1975–83).

U njegovu opusu posebno mjesto zauzimaju projekti javnih i stambenih zgrada, osobito školskih i zdravstvenih ustanova za djecu, koji se ističu funkcionalnom prostornom organizacijom. Među mnogobrojnim ostvarenjima u Splitu ističu se: šest stambenih zgrada na raskrižju Zrinsko-Frankopanske i Ulice Hrvatske mornarice (sa Z. Lukšićem, 1947–49) – prvo poslijeratno gradsko stambeno naselje, dogradnje u kompleksu Vile Dalmacije na Mejama (1948–49), Osnovna škola Pojišan u Viškoj (1953–57), stambeno-poslovna zgrada Melioracije u Istarskoj (1954–55), stambene zgrade u Palmotićevoj (1954–55) i Biankinijevoj (1955–57), dječji dispanzer na Lovretu (1971–72), Dječji vrtić Grad u Kliškoj (1977–80). U Šibeniku je među ostalim izveo industrijski kompleks Tvornice lakih metala Boris Kidrič na Ražinama (1951–53), dva stambena nebodera na Križu (1959–64), zgradu Komunalne banke i stambeno-poslovnu zgradu Jadranske banke u Dragi (1963) i Pedagošku akademiju na Šubićevcu (1964). U Kninu je projektirao zgradu pošte (s Vlastom Vulin, 1962–64), u Vodicama hotelski kompleks Punta (s T. Reljom, 1969), u Vrlici Zavod za smještaj i rehabilitaciju djece i mladeži (1974–78) i dr.