Vincek, Žarko (Kranj, Slovenija, 7. VIII. 1918 – Zagreb, 22. IX. 2001), arhitekt, posebice se istaknuo projektiranjem turističke i obrazovne arhitekture.

Diplomirao je 1948. na Arhitektonskom odsjeku Tehničkoga fakulteta u Zagrebu. Isprva je djelovao u Arhitektonsko-projektnom zavodu, potom u projektnom birou Marasović, a 1955–80. bio je voditelj Arhitektonsko-projektnog biroa Vincek (od 1962. Arhitektonski studio – AS) u Zagrebu. Za II. svj. rata radio je u Odjelu tehničkih radova ZAVNOH-a, a nakon rata otišao je u Beograd gdje je djelovao u Saveznom ministarstvu građevina. Projektirao je uglavnom školske, hotelske, stambene i javne zgrade među kojima se ističu: planinarski dom Puntijarka na Medvednici (1950), zgrada Hrvatskog saveza slijepih u Draškovićevoj ulici u Zagrebu (1958), osnovne škole u Popovači, Križu i Sisku (1959), Vugrovcu i Crikvenici (1960), Martinu pod Okićem i Plaškom (1972), motel Stari hrastovi u Popovači (1961) te hoteli Jadran u Njivicama (1964., s B. Tomašićem i A. Čičin-Šainom), Libertas (1968–74., s A. Čičin-Šainom), Lero (1969., s A. Čičin-Šainom) i Palace (1969–72., s A. Čičin-Šainom) u Dubrovniku. Prve nagrade osvojio je na natječajima za rekonstrukciju sisačke tvrđave (1954), bolnicu u Petrinji (1955), zgradu Zavoda za zaštitu zdravlja u Rijeci (1965., s A. Čičin-Šainom), spomen-dom u Splitu (1973., sa S. Delfinom, M. Maretićem, N. Šegvićem). Bio je predsjednik Saveza arhitekata Hrvatske (→ Udruženje hrvatskih arhitekata).