vozila, sredstva namijenjena prijevozu putnika ili tereta kopnom. Osim kopnom, neka se vozila mogu kretati i vodom (amfibija) ili lebdjeti na maloj udaljenosti iznad površine (→ lebdjelica).

U vozila koja se kreću pripremljenom podlogom (cestovna vozila) ubrajaju se putnička (→ autobus; trolejbus; motocikl; bicikl), teretna (→ kamion, tegljač s poluprikolicom, kamion s prikolicom), kombinirana (tzv. kombiji), posebna (npr. ambulantno vozilo, cisterna, hladnjača, vozilo za odvoz smeća) te radna vozila (vatrogasno vozilo, čistilica, ralica za snijeg, autodizalica). Vozila se mogu kretati i neuređenim terenom (terenska vozila) ili biti prisilno vođena po posebno uređenom kolosijeku, kao npr. → željeznička vozila (u koja pripadaju → lokomotive, → motorni vlakovi i → vagoni). Vozilima se nazivaju i → uspinjače i → žičare. Većina je vozila o podlogu oslonjena kotačima, a iznimno gusjenicama, te skijama ili klizaljkama (→ saonice), koji omogućuju kretanje uz što manje trenje.

Vozilima se kadšto smatraju i samokretna sredstva koja služe za obavljanje različitih radova, no ona se češće nazivaju radnim strojevima (građevinski, šumarski, rudarski, poljoprivredni). Posebnu vrstu čine vozila namijenjena borbenom djelovanju (→ oklopna vozila). Vozilima se ne smatraju sredstva namijenjena prijevozu na vrlo kratkim udaljenostima (→ prenosila i dizala), a u hrvatskom zakonodavstvu ni sredstva namijenjena osobnom prijevozu slabo pokretnih osoba, koja se pritom ne kreću brzinom većom od brzine hoda.