Vrančić, Faust (Verantius, Veranzio, Verancsics; Faustus, Fausto) (Šibenik, 1. I. 1551 − Venecija, 20. I. 1617), jedan od vodećih renesansnih leksikografa i izumitelja, filozof, diplomat i svećenik.

Podrijetlom je iz ugledne šibenske obitelji prvotnog prezimena Wranijchijch, Wranchijch i Veranchijch te zatim talijaniziranoga Veranzio. Nicolo je prvi Vrančić koji je 1360. postao građaninom Šibenika, a Zuanne je 1444. primljen u vijeće plemića grada. Hrvatsko-ugarski kraljevi Ferdinand I. i Maksimilijan II. potvrdili su Vrančićevima plemstvo, te im 1568. darovali posjede u zaleđu od Knina do Splita uz nasljedno pravo.

Faust je školovanje započeo u rodnome Šibeniku, stjecanjem osnovnog humanističkog obrazovanja kod kanonika Benedikta Zborovčića. U Padovi je studirao filozofiju i pravo (1568−72) te pokazao veliko zanimanje za matematiku i fiziku. Nakon studija nakratko se vratio u Šibenik, te otišao u Ugarsku, gdje je stric Antun bio kraljevski namjesnik. U Rimu je 1575. primljen za člana Hrvatske bratovštine sv. Jeronima u kojoj su se okupljali mnogobrojni hrvatski uglednici. Za upravitelja biskupskih dobara u Veszprému u Ugarskoj postavljen je 1579., a 1581. imenovan je tajnikom rimsko-njemačkoga cara i hrvatsko-ugarskoga kralja Rudolfa II., koji je na dvoru na Hradčanyma u Pragu okupio mnoge ugledne europske umjetnike, znanstvenike i graditelje. Tada je započelo i Vrančićevo prijateljstvo s Jacopom de Stradom (1507−1588), koji je, kako neki smatraju, najviše utjecao na njegovo zanimanje za tehniku i znanost. Godine 1594. napustio je službu kraljeva savjetnika i 1595. otputovao u Veneciju. Ponovno se 1598. vratio u Prag kada ga je car i kralj Rudolf II. imenovao naslovnim čanadskim biskupom te kraljevim tajnikom i savjetnikom za Mađarsku i Transilvaniju. Nakon smrti supruge Mariete, zaredio se 1600., a 1605. stupio je u Kongregaciju Sv. Pavla u Rimu, barnabite. Biskupske časti odrekao se 1608. Godine 1615. teško je obolio, te je na putu prema domovini preminuo u Veneciji; pokopan je u crkvi sv. Marije od Milosti u Prvić Luci na Prviću.

Bio je svestran, široke naobrazbe i zanimanja, kretao se u krugovima znamenitih znanstvenika, a i sam je istraživao mnoga područja. To je izravno utjecalo na njegov opus, te je rezultate rada objavio u nekoliko knjiga. Tečno je govorio više jezika te napisao Rječnik pet najuglednijih europskih jezika, latinskog, talijanskog, njemačkog, dalmatinskog i mađarskog (Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmati[c]ae et Ungaricae), izdan u Veneciji 1595. Rječnik sadržava 5411 abecedno poredanih latinskih riječi te oko 3800 hrvatskih, čakavskoga dijalekta s primjesama štokavskoga koji se govorio u Šibeniku i okolici, u dodatku Deset Božjih zapovijedi, Vjerovanje, Očenaš i Zdravomariju te popis slavizama u mađarskome jeziku, što se može smatrati zametkom etimološkoga rječnika. Koliko je Rječnik već tada bio značajan, govori podatak da je 1605. ponovno tiskan dopunjen češkim i poljskim riječima i Vrančićevim predgovorom. Zahvalan svom stricu Antunu na potpori, napisao je knjigu o njegovu životu Život Antuna Vrančića (Vita Antonii Verantii), koja je izdana u Požunu (danas Bratislava) 1575. Pod pseudonimom Yustus Verax Sicenus objavio je djela Logika oblikovana samim svojim dokazima (Logica suis ipsius instrumentis formata, 1608), u kojem odstupa od Aristotelova viđenja logike smatrajući da nije oruđe novih znanja, već analizira postojeća, te Kršćanska etika (Ethica christiana, 1610); oba je djela pod pravim imenom objavio u Veneciji u drugome izdanju 1616. U Rimu je 1606. objavio zbirku svetačkih pripovijedaka Život nikoliko izabranih divic posvećenu sestrama benediktinkama samostana sv. Spasa u Šibeniku. Uz Rječnik jedan od njegovih najvažnijih radova je Novi strojevi Fausta Vrančića Šibenčanina, opisani latinskim, talijanskim, španjolskim, francuskim i njemačkim (Machinae novae Fausti Verantii Siceni cum declaratione Latina Italica Hispanica Gallica et Germanica) iz 1615. ili 1616., djelo koje je znatno utjecalo na tehnička rješenja u kasnijem razdoblju, a Fausta Vrančića potvrdilo kao povijesnu osobu svjetskih razmjera.

Machinae novae

Knjiga s crtežima njegovih ili prerađenih tuđih izuma, te njihovim opisima tiskana je u dvije inačice (vjerojatno izdanja), koje se razlikuju uglavnom po naslovnicama i broju jezika kojima su strojevi opisani: Novi strojevi Fausta Vrančića Šibenčanina (Machinae novae Fausti Verantii Siceni), s opisima strojeva na latinskom i talijanskom jeziku i Novi strojevi Fausta Vrančića Šibenčanina, opisani latinskim, talijanskim, španjolskim, francuskim i njemačkim (Machinae novae Fausti Verantii Siceni cum declaratione Latina Italica Hispanica Gallica et Germanica). Kako ne postoje podatci o godinama i mjestima objavljivanja, neki zaključuju da je prvo od tih izdanja Vrančić izdao u Firenci 1595., a drugo 1615. ili 1616. Ipak, većina istraživača smatra da je Vrančić osobno za tisak priredio samo jedno izdanje 1615. ili 1616. Knjiga sadrži 49 bakropisa (crteža), a opisano je 57 tehničkih rješenja. Ne postoje podatci o tome tko je ilustrirao knjigu i majstorski izradio bakroreze. Vrančić je razradio veći broj vlastitih inovacija, a već postojeća rješenja dorađivao je, unapređivao ili pojednostavnjivao kako bi se lako mogla izraditi i primijeniti. Crteži su pregledni i rađeni u perspektivi te svjedoče o tadašnjem razvoju tehnike i tehnologije. Prikazuju razne strojeve, gradnje, uređaje i naprave, od koji su mnogi bili daleko ispred svojega doba. Posebno se bavio problematikom uporabe raznih vrsta energije za olakšavanje i ubrzavanje čovjekova rada te racionalnijom, jednostavnijom i jeftinijom gradnjom. U opisima crteža i tehničkih rješenja Vrančić navodi jesu li to izvorne zamisli, ili se zasnivaju na zamislima ili konstrukcijama drugih.







Vjetrenjače. Vrančić nudi rješenje za učinkovitije zahvaćanje vjetra lopaticama, pa te konstrukcije predstavljaju inovacije ili znatna tehnička poboljšanja. Crteži Mlin na vjetar (Molae velis actae) i Mlin s pomičnim krilima (Molae cum valvis versatilibus) prikazuju inovaciju sklopivih krila, koja se javljaju i u drugim njegovim rješenjima. Mlin s trokutastim krilima (Molae cum brachiis triangularibus) predstavlja rješenje smanjenja otpora kretanja prema vjetru i zahvaćanja vjetra u korisnom smjeru. Prethodio je vjetrenjači (vjetroturbini) Jamesa Blytha (1839−1906) iz 1887., a danas se na tom načelu zasnivaju mjerači brzine vjetra.







Crteži Mlin s pomičnim krovom (Molae cum testo mobili), Mlin u četverouglastom tornju (Molae turris quadrantae) i Mlin u okruglom tornju (Molae turris rotundae) prikazuju rotor koji se okreće u horizontalnoj ravnini i vrtnju prenosi preko vratila i zupčanika.







Vodenice. Zakonitosti strujanja fluida primijenio je i pri korištenju vode kao pogonske energije. Crtež Mlin na potočiću (Molae rivulorum) predlaže ukopavanje vodeničkoga kola u zemlju radi osiguravanja prirodnoga pada (ali ne i rješenje otjecanja vode). Mlin u sredini rijeke (Molae in medio elumine constitutae) primjenjuje sklopive lopatice na pogonskome kotaču koji zbog vertikalnoga vratila mora biti uronjen u vodu. Mlin obješen na stijenu (Molae ad rupem appensae) kao konstrukcija pogonskoga kotača sa zakrivljenim lopaticama donekle predstavlja preteču suvremene vodne turbine Jamesa Francisa (1815−1892). Korištenje plime i oseke za pokretanje vodenice prikazano je na crtežu Mlin postavljen na morskome tjesnacu (Molae in freto maris positae), dok crteži Mlin na mostu od brodova (Molae duobus pontonibus impositae) i Mlin postavljen na brodu (Molae uni pontoni impositae) prikazuju klasične pogone vodenica koji tada nisu bili novost.

Mlinovi pokretani snagom ljudi i životinja. Crtež Magareći mlin (Molae asinariae) prikazuje uređaje koji su se tada služili snagom životinja, Mlin s teretima (Molae cum ponderibus) primjenu zamašnjaka koji svojom inercijom pomaže okretanju, a Mlin s nagaznim kolom (Molae cum rota calcatoria) pogonski kotač koji ljudi pokreću penjući se po njegovu obodu.

Proizvodnja vina, ulja i brašna. Ti pronalasci namijenjeni su pomaganju ljudima u svakodnevnom radu, te često neopravdano ostaju u sjeni drugih Vrančićevih pronalazaka. Crtež Muljalo (preša) za ulje (Molae olearia) prikazuje tiještenje maslina jednim kamenim kolom koje se kreće povlačeno duž duguljastog korita. Na crtežu Preša za vino i ulje (Torcular pro vino et oleo) prikazan je kameni blok koji se koloturnicima diže i spušta tako da svojom težinom gnječi grožđe. Crtež Način tucanja ječma i ostaloga (Modus tundendi ptisanam) prikazuje inovaciju u konstrukciji tučka, koji treba biti šiljat s čavlima po oplošju, kako bi pomicanjem čistio zrno od ljuske, a ne bi ga lomio. Pokreće se okretanjem kola sa zamašnjakom te elastičnom motkom koja se sama vraća kada je čovjek ne pritišće. Na više drugih crteža Vrančić je razradio i načine obradbe žita.







Mostovi. Tom se problematikom Vrančić posebno bavio te je postavio inovativna rješenja, preteče nekih današnjih mosnih konstrukcija. Crtež Kameni most (Pons lapideus) nije novost u gradnji mostova toga doba, ali Vrančić ističe potrebu preuzimanja horizontalnih ležajnih sila željeznim zategama, što se tada primjenjivalo samo pri gradnji lukova na zgradama. Crtež Most od zvonovine (Pons aereus) prikazuje most izrađen od materijala za izradbu zvona (bronce), jednostavno izrađen od međusobno spojenih odljevaka i znatno jeftiniji od kamenih mostova. Nije poznato je li izgrađen ijedan brončani most, ali ta je inovacija tehničko rješenje željeznih i čeličnih mostova, koji se grade tek od XVIII. st. Crtež Željezni most (Pons ferreus) predstavlja značajnu inovaciju ovješenoga mosta na lancima (zglobno spojenim šipkama) kakvi se i danas rabe za savladavanje najvećih raspona. Osmislio je preteču žičare i prikazao je na crtežu Most s jednim užetom (Pons unius funis). Na debelo uže razapeto preko dva kolotura obješeno je korito, koje se povlači tankim užetom i tako se kreće.







Uređaji za razne namjene. Ta skupina najrazličitijih crteža sadržava i nekoliko inovacija. Ističu se: Brod s otvorenim dnom (Navis fundo aperto), namijenjen ispuštanju blata i otpada u veće dubine pri čišćenju morskih kanala, Stroj za sukanje užadi (Machina funes torquens), pogonjen nagaznim kolom i povećane produktivnosti (istodobno sukanje četiri užeta), Kolo za bakrotiskare (Mola pro impressoribus), jednostavno i učinkovito rješenje postizanja velikog jednoličnog pritiska pri dobivanju otiska bakrotiskom, Nosiljka s jednom jedinom mazgom (Unus mulus pro lectica) i Mazga koja nosi kuhinju (Mulus culinam deferens), te Viseća kola (Currus pensilis), rješenje amortizacije na kolima uz pomoć dvaju elastičnih pera.







Padobran. Vrančićev crtež Leteći čovjek (Homo volans) prvi prikazuje sve osnovne dijelove suvremenog padobrana poput oblika kupole, nosećih konopaca i sustava veza. Posebno je razrađen odnos ploštine padobrana i težine čovjeka te se smatra pretečom suvremenih padobrana, iako postoje i raniji grubi opisi tog izuma. (→ padobran)







Značenje knjige za svjetsku tehničku kulturu i povijest prepoznao je i UNESCO proglasivši godinu 2015. četiristotom obljetnicom izdavanja knjige Machine novae, koja se smatra važnim doprinosom razvoju tehnike i jedan je od najznačajnijih kulturnih i povijesnih dokumenata renesansnoga doba. Vrančić je svojim idejama pridonio bržem razvoju tehnike u vremenu koje je slijedilo, ali i podizanju tehničke svijesti uopće. Pretisak knjige Machinae novae izdan je u Njemačkoj 1965., u Italiji 1968., u Mađarskoj 1985. i u Hrvatskoj 1993. Vrančić je bio vezan uza Šibenik i isticao je svoje podrijetlo dodajući uz ime i riječ Siceni (stanovnik Siccuma), jer se tada smatralo da se antički grad Siccum nalazio na mjestu gdje je izgrađen Šibenik. Veličao je svoj materinji jezik dalmatinski (hrvatski), koji je uvrstio u petojezični Rječnik. U Hrvatskoj danas mnoge ulice, trgovi, društva, škole nose njegovo ime. U parku → Tehničkoga muzeja Nikola Tesla u Zagrebu, u Aleji skulptura velikana 1993. postavljeno je poprsje Fausta Vrančića, rad kipara Koste Angelija Radovanija. Od 1992. dodjeljuje se Državna nagrada tehničke kulture »Faust Vrančić«. U mjestu Prvić Luci na Prviću otvoren je 2012. → Memorijalni centar Faust Vrančić.