Tehnički muzej Nikola Tesla, nacionalni muzej znanosti i tehnike osnovan 1954. u Zagrebu kao Tehnički muzej. Obrađuje sveukupnu znanost i tehniku, za razliku od uobičajenih specijaliziranih tehničkih muzeja u RH. Prikupljajući, čuvajući, obrađujući i izlažući muzejsku građu važnu za tehničko-tehnološki razvoj u svijetu, a osobito u RH, prikazuje znanstveno-tehnički razvoj u prošlosti, njegove dosege u sadašnjosti te moguće daljnje smjerove u budućnosti.







Ideja o muzeju potječe iz 1888., kada je u Trgovačkom viestniku objavljen članak Trgovački muzej, kojim se u želji za gospodarskim napretkom zemlje poziva na osnivanje muzeja. Ideja je djelomično ostvarena osnutkom Trgovačko-obrtnog muzeja u Zagrebu (1904), s više od 1000 izložaka iz Austro-Ugarske Monarhije, posebice s područja Hrvatske, poput predmeta iz kamene, keramičke i građevno-kemijske industrije, bačvi, kotlova, ruda, strojeva i motora, predmeta iz tekstilne, klesarske, tiskarske, limarske i stolarske industrije i obrta. Ubrzo su u postavu počeli prevladavati etnografski izlošci te je muzej najprije pretvoren u etnografski odjel Hrvatskoga narodnog muzeja, a 1919. osnovan je → Etnografski muzej (sv. 2). Predmeti iz područja tehnike bili su zanemareni sve do osnutka Tehničkoga muzeja.

Tehnički muzej osnovao je 21. XII. 1954. zagrebački gradski narodni odbor na čelu s gradonačelnikom Većeslavom Holjevcem. Idejni začetnik i predsjednik savjeta muzeja bio je → Božo Težak, koji ga je zamislio kao spoj znanstvenoga centra i kompleksnog muzeja tehnike te uz klasičan postav s izlošcima predložio nastavnu i radioničku djelatnost.







Muzeju je 1959. dodijeljen prostor u Savskoj cesti 18 u Zagrebu, na mjestu nekadašnjega tramvajskog spremišta (1891–1936) i Zagrebačkoga velesajma (1949–56). Muzejski prostori uređeni su u zgradama privremene namjene arhitekta → Marijana Haberlea (sv. 3), izgrađenima 1948. za održavanje velesajamskih priredbi. Središnja izložbena hala izgrađena je u cijelosti od drva, uključujući nosive elemente te sve zidne i stropne plohe. Površine je 2137 m², visine središnjega unutarnjeg prostora 15 m, s galerijskim prostorom po obodu hale na visini od 4 m. Kompleks muzejskih građevina od 2005. upisan je u Registar kulturnih dobara RH kao zaštićeno nepokretno kulturno dobro.







Razvoj

Muzejski fundus nastao je na temelju donacija velikih proizvodnih i infrastrukturnih sustava, poput poduzeća Rade Končar, Hrvatskih željeznica, hrvatskih brodogradilišta i ugljenokopa, obrazovnih institucija (Tehničkog fakulteta i Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu), vojnih i drugih institucija, poput Narodne tehnike (danas Hrvatska zajednica tehničke kulture), muzeja (Muzej za umjetnost i obrt te Etnografski muzej u Zagrebu) te kontinuiranim mnogobrojnim donacijama i otkupima od pojedinaca.

Muzej je za javnost otvoren 14. I. 1963., u povodu IV. kongresa Narodne tehnike Jugoslavije. Postav su po uzoru na velike svjetske znanstveno-tehničke muzeje, poput onoga u Münchenu (Deutsches Museum), osmislili profesori Sveučilišta u Zagrebu: rudarski inženjer → Vladimir Abramović (sv. 2), strojarski inženjeri → Davorin Bazjanac (sv. 1) i → Dražen Bjelovučić (sv. 1), elektrotehnički inženjer → Vladimir Muljević, astronom → Leo Randić i dr. Likovno ga je oblikovao arhitekt Emil Vičić. Kada je Muzej otvoren, stalni postav činilo je oko 1000 izložaka, a njihov se broj u gotovo šest desetljeća povećao tri puta.

Prvi ravnatelj bio je Drago Grdenić, a slijedili su ga Vladimir Galeković, Boris Petak, Drago Halić, Božica Škulj, → Davor Fulanović (sv. 1) i Markita Franulić.

Muzej je od otvaranja za javnost imao obrazovnu i popularizatorsku funkciju, razlikujući se po tome od ostalih muzeja u okruženju, pa je na godinu imao više od 100 000 posjetitelja. U 1980-ima novi su se sadržaji osmišljavali i ostvarivali vlastitim snagama: dopunjavao se stalni postav, priređivale su se povremene izložbe, edukacijski projekti i programi, razvijala se međunarodna suradnja te su se organizirala gostovanja inozemnih izložbi. Bio je uspostavljen i sustavan stručni rad na obradbi i zaštiti građe pa je broj kustosa s dva povećan na osam (1995), a od 2002. Tehnički muzej provodi matičnu djelatnost za sve tehničke muzeje i zbirke u RH. U razdoblju od početka 2000-ih do danas opremljena je restauratorsko-preparatorska radionica, ustrojena specijalna knjižnica poluotvorenoga tipa s približno 20 000 svezaka, osnažena pedagoška služba te službe odnosa s javnosti i marketinga, obnovljeni su kapitalni izlošci (podmornica, zrakoplovi, lokomotive, tramvaji, parni strojevi). Muzej danas ostvaruje niz inovativnih interaktivnih programa i sadržaja povezanih s umjetnošću, zbog čega posjećenost stalno raste (2017. obišlo ga je 170 767 posjetitelja). Odlukom Skupštine Grada Zagreba od 2015. muzej nosi naziv Tehnički muzej Nikola Tesla. Od kraja XX. st. muzejski se prostori stalno uređuju. Izradbom projektne dokumentacije (2017–19) pokrenut je projekt Teslino novo ruho – Muzej znanosti i tehnike za XXI. stoljeće, financiran sredstvima EU-a, kojim se u drugoj hali i u dvorištu otvaraju novi dijelovi stalnoga postava i uvode novi sadržaji. Muzej se danas prostire na 44 000 m², a sadržajima informativno-edukacijskih, interaktivnih izložbi, manifestacija i inovativnih radionica usmjeren je na suradnju s članovima zajednice, osobito mladima.

Stalni postav

U stalnome postavu velike izložbene hale predstavljeno je 14 tematskih cjelina: vatrogastvo, prometna sredstva, transformacija energije, nuklearna energija, infokutak o radioaktivnom otpadu, rudarstvo – geologija – nafta, rudnik, zemljomjerstvo – katastarski ured i demonstracijski kabinet Nikola Tesla u prizemlju, te poljodjelstvo, apisarij, astronautika s planetarijem, otvorena vrata te obnovljivi izvori i energetska učinkovitost na katu.

Vatrogastvo je dio postava izveden 1992. koji tumači povijesni razvoj vatrogasne tehnike i opreme. Prikazuje gorenje kao kemijski proces te mogućnosti zaustavljanja gorenja i gašenja požara. Izložene su sisaljke, štrcaljke, ljestve, cijevi (s mlaznicama, spojnicama i dr.), vozila, stabilni uređaji i oprema za vatrodojavu i gašenje požara bez čovjekove nazočnosti, ručni aparati za gašenje (vodom, prahom, ugljikovim dioksidom, pjenom) te zaštitna oprema vatrogasaca. Ističu se parna vatrogasna štrcaljka s konjskom zapregom Kernreuter iz 1889. i automobilske vatrogasne ljestve Magirus K-20 iz 1924.







Prometna sredstva naziv je tematske cjeline otvorene za javnost 1963., koja prikazuje povijesni razvoj prometala na kopnu (cestovna i tračnička), vodi (moru, rijekama) i u zraku. Postav je znatno unaprijeđen 2007. uvođenjem novih izložaka. Sastavni mu je dio tramvaj M 24 iz 1924 (smješten u ZET-ovoj remizi) koji muzejske posjetitelje nedjeljom vozi zagrebačkim ulicama. Izloženi su džepna podmornica P-901 Mališan iz 1943., uskotračna parna lokomotiva Gabor iz 1890., zrakoplov Fizir FNH hrvatskoga konstruktora Rudolfa Fizira iz 1944. i dr.























Transformacija energije je dio stalnoga postava izveden 1963. koji prikazuje razvoj naprava, uređaja, strojeva i motora za pretvaranje energije iz jednoga oblika u drugi, kako bi se ostvario rad. Podijeljen je kronološki na cjeline mišićne energije, energije vjetra i vode, parnih postrojenja, motora s unutarnjim izgaranjem i elektroenergije. Neki su od izložaka uspravni parni stroj iz XIX. st., stacionarni dizelski motor TM 47/1-3 poduzeća Grazer Wagon et Maschinen Fabriks iz 1911., upravljačka ploča hidroelektrane Ozalj iz 1908. i Girardova vodna turbina iz 1870 (u muzejskom dvorištu). Na katu izložbene dvorane 1999–2015. bio je postav sa zbirkom modela toplinskih strojeva autora → Ive Kolina (sv. 2), nazvan Pokretna moć vatre (prikaz povijesnoga razvoja toplinskih motora i strojeva).









Nuklearna energija je tematska cjelina koja prikazuje primjenu nuklearne energije u proizvodnji električne energije, napose u Nuklearnoj elektrani Krško u Sloveniji, a obnovljena je 2014.

Infokutak o radioaktivnom otpadu je dio postava otvoren za javnost 2016. Na interaktivan način objašnjava osnovne pojmove radioaktivnosti i doze zračenja, vrste, svojstva i količine radioaktivnog otpada te put radioaktivnog otpada od njegova nastanka do zbrinjavanja.

Rudarstvo – geologija – nafta je dio postava otvoren 1963 (Rudarstvo – geologija), a sljedeće godine pridružena mu je i tematska cjelina Nafta. Posjetitelje upoznaje s mineralima, stijenama, uzorcima ruda i različitim načinima eksploatacije mineralnih ležišta, tehnikama rudarstva te s nastankom, načinima otkrivanja i tehnologijama vađenja i preradbe nafte i plina. Izložene su rudarske kacige i električne rudarske svjetiljke, maska za spašavanje s filtrom koji veže ugljikov monoksid (tzv. rudarski samospasilac), istražna geološka bušilica, garnitura za istraživačka bušenja iz 1950., maketa naftne platforme Labin i dr.

Rudnik, odn. model rudnika u naravnoj veličini ispod Muzeja otvoren je 1963. Čini ga oko 300 m hodnika, a prikazuje rudarstvo XX. st.: zagorske ugljenokope Konjščinu (lignit), Ivanec (mrkolignitski ugljen), Golubovec (mrki ugljen), te istarski ugljenokop Rašu (kameni ugljen). Rudnik je 1990-ih nadopunjen prikazom rudišta i otkopa željezne rude, olovno-cinkovo-srebrne rude te prikazom eksploatacije boksita (pripremnim hodnikom, rudištem i otkopom). Model rudnika nazvan je Jama Barbara po sv. Barbari, zaštitnici rudara.

Zemljomjerstvo – katastarski ured, muzeorama otvorena 1994., prikazuje kako je izgledao katastarski ured u prvoj polovici XX. st. Neki su od izložaka mjerni instrument teodolit, stroj za računanje koordinata u zemljomjerstvu i dr.

Demonstracijski kabinet Nikole Tesle otvoren je za javnost 1976., a temeljito obnovljen 2007. Posjetitelji s tribina prate desetak pokusa na replikama Teslinih izuma (naprava, motora i uređaja), o okretnome magnetskom polju, Teslinim visokofrekventnim strujama i bežičnome prijenosu elektromagnetskih titraja, brodu s daljinskim upravljanjem, modelu Tesline turbine i drugom, aktivno sudjelujući u nekima od njih. Prikazan je Teslin životni put, dodijeljena mu priznanja, a izložen je izvorni Teslin transformator iz 1895. Uz Kabinet, kao dio budućega postava Velikani hrvatske znanosti i tehnike, u muzejskom se dvorištu formira (1993–2004) Park skulptura velikana hrvatskog prirodoslovlja i tehnike s poprsjima → Fausta Vrančića (sv. 1), → Ivana Krstitelja Rabljanina (sv. 1), → Ruđera Josipa Boškovića, → Otona Kučere, → Ferdinanda Kovačevića, → Davida Schwarza (sv. 1), → Franje Hanamana (sv. 2) i → Slavoljuba Eduarda Penkale (sv. 1), koja su zbog uređenja dvorišta 2018. izmještena.







Osnove poljodjelstva je tematska cjelina za javnost otvorena 1981. Prikazom povijesnoga razvoja oruđa za ručnu i sprežnu obradbu, upoznaje posjetitelje s načinima obradbe tla. Podijeljena je u dvije cjeline: motike i štihače te rala i plugovi. Izložen je željezni plug iz 1880. iz Martin-brega (Dugo Selo) te drveni plug sa željeznim lemešom iz XIX. st. iz okolice Drniša.

U apisariju, postavu otvorenome 1994., posjetitelji se, promatrajući tri staklene košnice sa živim pčelama (koje se hrane izvan Muzeja), upoznaju s pčelinjim zajednicama.

Astronautika s planetarijem, postav otvoren za javnost 1965., modelima najpoznatijih svemirskih letjelica (Sputnik 1, u mjerilu 1:1), raketa-nosača (Saturn 5, u mjerilu 1:20) i orbitalnih stanica (Skylab, u mjerilu 1:10) predstavlja početke razvoja astronautike. U kupoli planetarija (osamdesetak mjesta) je projektor njemačkoga poduzeća Carl Zeiss ZKP 1 iz 1960-ih, uz pomoć kojega se projicira slika zvjezdanoga neba. Dio postava je prvi teleskop koji se rabio u zagrebačkoj Zvjezdarnici (1903–63) i refraktor Reinfelder & Hertel iz 1901.







Otvorena vrata je izložba koja je od 2004. dio stalnoga postava i putem koje je javnost upoznata sa zbirkama (predmetima) pohranjenima u muzejskim čuvaonicama.

Odjel i infocentar Obnovljivi izvori i energetska učinkovitost je dio postava otvoren 2013., a čini ga knjižnični dio EdukaEnergiana (s prostorom za radionice i prezentacije) te izložbeni dio od devet cjelina iz područja obnovljivih izvora energije (biomasa i biogoriva, vjetroelektrane, sunčani toplovodni sustavi i sunčane elektrane, dizalice topline povezane s tlom i hidroelektrane) i energetske učinkovitosti (učinkovitost u zgradarstvu, kućanskim aparatima i rasvjeti te hibridna električna vozila). Ističe se maketa prve pasivne kuće u Hrvatskoj (2008., u mjerilu 1:30) i interaktivni model presjeka obiteljske kuće s integriranim sustavima obnovljivih izvora energije.

Izloške stalnoga postava čini manji broj od približno 13 000 predmeta, dok se u čuvaonicama nalazi oko 10 000 predmeta. Raspodijeljeni su u 41 zbirku: računalna tehnika, gramofoni i magnetofoni, radijska i televizijska tehnika, telegrafi i telefoni, kućanska tehnika, tekstilna tehnika, medicinska tehnika, rentgenska tehnika, instrumenti i učila, projektori nepokretnih slika, fotografska tehnika, kinematografska tehnika, obrti i dr.

Obrazovna, izdavačka i druge djelatnosti

Muzej edukacijsku komponentu ostvaruje formalnim i neformalnim sadržajima, poput informativnih vodstava i demonstracija (u prostorima rudnika, kabineta Nikole Tesle i planetarija), predavanja, seminara, radionica i programa (Upoznajmo podmornicu, Punom parom, Dani Nikole Tesle, Posjet Nuklearnoj elektrani Krško, Tjedan svemira i dr). Važnije izložbe: Bel, decibel ton (1977), 30 godina Televizije i 60 godina Radija (1986), The Man on the Moon (1990), Otkriće rentgenskih zraka 1895–1995 (1995–96), Fonografija u Hrvatskoj 1927–1997 (1997), Četiri fizike (prva interaktivna izložba u RH, 2002–03), Bezbroj lica periodnog sustava elemenata (2010–11), Automobil – kultura mobilnosti (2016) i dr. Izložbe s kojima je Muzej gostovao u Hrvatskoj i EU-u: Pokretna moć vatre (Budimpešta, 2007), Nikola Tesla – čovjek koji je rasvijetlio svijet (Pariz, 2006) te Faust Vrančić i Machinae novae (Šibenik, 2017) i dr.

Posljednjih je godina sve važnija muzejska izdavačka djelatnost te je do danas izdano oko 60 kataloga, vodiča, monografija i deplijana, među kojima su: Vatrogastvo (M. Mirković, 1996), Franjo Hanaman (R. Filipin, 2001), Dolazak prvog automobila u Zagreb (N. Staklarević, 2008), Ruđer Josip Bošković (S. Kutleša, 2011), Tradicionalne brodice hrvatskog Jadrana (L. Keber, 2013), Željeznički kolodvori u Hrvatskoj (N. Staklarević, 2015), Koji je tvoj (z)broj (ur. M. Franulić, 2017) i Tehnički muzej – virtualna šetnja, pregled zbirki i predmeta (ur. M. Paunović, optički disk, 2005).

Tehnički muzej Nikola Tesla jedan je od osnivača Festivala znanosti, najstarije i najveće manifestacije popularizacije znanosti u Hrvatskoj. Muzej aktivno sudjeluje i u radu međunarodnih muzejskih organizacija, poput Međunarodnoga savjeta za muzeje (International Council of Museums, ICOM) s pripadajućim Međunarodnim odborom muzeja i zbirki znanosti i tehnologije (The International Committee for Museums and Collections of Science and Technology, CIMUSET), Srednjoeuropske udruge tehničkih muzeja (Middle European Union of Technical Museums, MUT) te s domaćim udrugama Hrvatskim muzejskim društvom, Hrvatskom zajednicom tehničke kulture i dr.