Vukičević, Slobodan (Zagreb, 17. V. 1951), liječnik, stručnjak za biološku regeneraciju kosti i hrskavice.

Na Medicinskom fakultetu (MF) u Zagrebu diplomirao je 1975. i doktorirao 1978. disertacijom Utjecaj intermitentnog opterećenja na rast i pregradnju kosti okrajina štakora. Od 1975. radi na Fakultetu, od 1986. kao redoviti profesor. Bio je predstojnik Zavoda za anatomiju 1986–91., a 1987. osnovao je i od tada vodi Laboratorij za mineralizirana tkiva. Na Fakultetu je 2003. osnovao Centar za funkcionalnu genomiku te 2007. Centar za proteomiku (voditelj do 2016), koji su danas odjeli Centra za translacijska i klinička istraživanja MF-a. Od 2014. voditelj je znanstvene jedinice Regenerativne medicine Znanstvenoga centra izvrsnosti za reproduktivnu i regenerativnu medicinu MF-a. Usavršavao se 1984–85 (stipendist zaklade Aleksander von Humboldt) u Laboratoriju za metabolizam i bolesti kostiju Instituta za patologiju Sveučilišta u Heidelbergu, te 1988–89. u Nacionalnome institutu za stomatološka i kraniofacijalna istraživanja u Bethesdi (SAD), gdje je 1990–91. bio gostujući znanstvenik i 1992–94. voditelj Laboratorija za biologiju koštanih stanica.

Područja su njegova znanstvenoga i stručnoga interesa biomedicina i translacijska medicina, odn. regeneracija mineraliziranih tkiva i zglobne hrskavice te uloga koštanih morfogenetskih proteina u razvoju i održavanju funkcije bubrega, gušterače, jetre i srca. Radio je na više projekata regeneracije organa, a njegova najvažnija znanstvena otkrića uključuju izolaciju, karakterizaciju i ulogu više koštanih i hrskavičnih morfogenetskih proteina te njihovu primjenu u humanoj medicini, mehanizme prijenosa signala koštanih i hrskavičnih stanica, otkriće novih biomarkera te biološke regeneracije kosti, hrskavice i bubrega. Autor je više međunarodnih patenata. Suosnivač je i nekadašnji direktor prvoga hrvatskog biotehnološkog poduzeća Genera istraživanja (2001; → Genera). Predsjednik je Hrvatskog društva za kalcificirana tkiva osnovanoga 1993. Bio je voditelj projekta OSTEOproSPINE financiranoga putem programa OBZOR 2020 Europske komisije, kojim je u ljudi potvrđena djelotvornost biološkoga lijeka za transformaciju periferne krvi u kost. Autor je mnogih radova objavljenih u prestižnim biomedicinskim časopisima, poput New England Journal of Medicine, Cell, Nature Genetics, Journal of Clinical Investigation i Journal of the National Cancer Institute. Dobitnik je Nagrade »Ruđer Bošković« 1991. Od 2014. član je HAZU-a te dobitnik Nagrade za životno djelo 2018.