Žinić, Stjepan (Repušnica, 26. X. 1920 – Zagreb, 14. VII. 2016), rudarski inženjer i gospodarstvenik, stručnjak za eksploataciju nafte i plina.

Diplomirao je 1947. na Rudarskom odjelu Tehničkoga fakulteta u Zagrebu. Od 1948. radio je u naftnome gospodarstvu u Lendavi i Gojlu, a od 1949. u Generalnoj direkciji za naftu i plin u Beogradu. U poduzeću Naftaplin u Zagrebu (→ INA) zaposlio se nakon njegova osnutka 1952. te obavljao niz vodećih dužnosti. Bio je šef odsjeka za razradu ležišta, šef odjela eksploatacije, tehnički direktor, 1964–77. glavni direktor te do umirovljenja 1986. savjetnik glavnoga direktora. Radeći na izgradnji dubokih bušotina, istaknuo se uvođenjem novih metoda rada i suvremene opreme, vodio je prvu domaću skupinu stručnjaka za elektrokarotažu bušotina te uobličio laboratorijsku pripremu i fizikalna ispitivanja bušotinskih jezgara stijena. Bio je jedan od osnivača i stalni član Znanstvenoga vijeća za naftu → Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (sv. 4). Promicao je ulogu plina u energetici u nas i zaslužan je za usmjeravanje djelatnosti Naftaplina prema plinofikaciji Hrvatske, za što je od Hrvatskoga stručnog udruženja za plin dobio priznanje i Nagradu za životno djelo (2002).