Bella, Stjepan (Liptovsky Sveti Petar, Slovačka, 2. V. 1880 – Bratislava, 28. XII. 1952), građevinski inženjer i stručnjak za vodno gospodarstvo.

Godine 1902. završio je tehničku visoku školu u Budimpešti. Karijeru je započeo regulacijskim radovima na obalama donjega Dunava. Kao kulturnotehnički inženjer 1904–17. projektirao je regulacijske objekte i mostove preko bujičnih rječica Karašice i Vučice, objekte i sustave površinske i podzemne odvodnje te pripadajuće retencije, ribnjake, akumulacije i crpne stanice. U doba kad je bio ravnatelj Vodne zadruge Karašica–Vučica (1917–40) višestruko su povećane melioracijske površine na kojima su se izvodili regulacijski i hidromelioracijski radovi. Kao stručni savjetnik radio je i na slijevnim područjima Vuke, Biđa, Bosuta, Jelas polja i Lonjskog polja. Od 1921. bio je profesor na Visokoj tehničkoj školi u Zagrebu, odn. Građevinskom i Kulturnotehničkom odsjeku Tehničkoga fakulteta u Zagrebu od 1926. Predavao je kolegije iz praktične hidraulike, regulacije vodotoka, melioracija, vodogradnje i plovnih putova. Bio je starješina Građevinskog odsjeka Tehničkoga fakulteta 1931–32. i 1940–41. te osnivač Zavoda za hidrotehniku 1940. Godine 1941. napustio je Hrvatsku te rad nastavio kao profesor na Tehničkome fakultetu u Bratislavi gdje je bio i rektor Sveučilišta. Autor je udžbenika Vodogradnja I (1931) te Melioracija tla (1936), jednoga od prvih na području Hrvatske i Jugoslavije. U Hrvatskoj je najvažniji njegov melioracijski rad na području Karašice, gdje je ostvario cilj optimalnog uređenja vodnoga režima poljoprivrednih zemljišta osiguravši visoku kvalitetu tla te tako visoke i stabilne prinose biljnih kultura.